Gradski muzej Korčula, muzej povijesne i kulturne baštine grada i otoka Korčule osnovan 1957.
Prema ideji povjesničara i arhivista Vinka Foretića (1901–1986) o osnutku Kulturno-historijskoga zavoda u Korčuli, 1946. izrađen je Nacrt osnovnih smjernica osnutka i razvoja javnih kulturnih ustanova toga grada, jedna od kojih je bio i gradski muzej. Odluku o osnivanju Gradskoga muzeja Korčule te o njegovu smještanju u renesansnu palaču Gabrielis u gradskome središtu donio je 1947. Narodnooslobodilački odbor (NOO) Općine Korčula. Tada je započelo višegodišnje prikupljanje eksponata, adaptacija palače i uređenje muzejskoga postava. Muzejsku koncepciju, koja je uz manje promjene zadržana do 2017., osmislio je 1956. povjesničar umjetnosti Cvito Fisković (1908−1996). Osim V. Foretića i C. Fiskovića, važnu ulogu u stvaranju muzeja imali su korčulanski opat don Ivo Matijaca (1916−1994) i Stijepo Ivančević, prvi upravitelj. Muzej čine zbirke: arheološka, povijesna, etnografska, glazbena, pomorska i likovna, zbirke tradicionalne brodogradnje, grbova i natpisa, fotografija, razglednica i kamenoklesarstva te memorijalna zbirka Petra Šegedina.
Zbirka tradicionalne brodogradnje. Korčula je od srednjega vijeka bila najsnažnije središte gradnje srednjih i manjih brodica na hrvatskome dijelu jadranske obale. U muzeju je zbirkom tradicionalne brodogradnje predstavljena višestoljetna brodograditeljska prošlost grada i otoka od XVIII. do XX. st. Fundus od 573 predmeta uključuje modele brodova, alate i pomagala, isprave, fotografije, makete brodogradilišta, pomorske karte i navigacijske instrumente. Kopijama slika brodova Fratelli Fabris, Giovanni D. i Genitor Nicolo, tada najvećih u Dalmaciji, istaknuta je važnost korčulanske brodogradnje XIX. st. Dio zbirke modeli su željeznih brodova Dagmar Clausen i Ghandaria, sagrađenih 1960-ih u brodogradilištu Inkobrod, a maketa brodogradilišta Nikole Sesse (Stjepan Sladović, 1977) prikazuje tradicijsko brodogradilište i karakterističnu opremu.
