Grafički zavod Hrvatske d. o. o. (GZH), tiskarsko-nakladničko poduzeće u Zagrebu; jedan od najvećih tiskarskih pogona u Jugoslaviji.







Poduzeće se razvilo iz Tiskare Narodnih novina, utemeljene 1874. uz potporu hrvatskoga bana Ivana Mažuranića i Zemaljske vlade. Tiskara je isprva bila smještena u današnjoj Radićevoj ulici, a zapošljavala je 13 radnika. Kao tiskara s osnovnom namjenom tiskanja Narodnih novina bila je svojevrsna nasljednica tradicije tiskare → Ljudevita Gaja (osnovane 1838. pod imenom Kraljevska povlaštena narodna ilirska tiskarnica dra Ljudevita Gaja) u kojoj su se isprva tiskale Narodne novine. Vlada je 1868. od Gaja kupila Narodne novine te je tisak do 1874. povjerila tiskari Lavoslava Hartmana. Gajeva tiskara ugašena je 1874. rasprodajom tiskarskih strojeva.

Hrvatski sabor donio je 1879. odluku kojom Tiskara Narodnih novina postaje zemaljski zavod (tj. državna ustanova na pokrajinskoj razini). U tom razdoblju tiskara je imala četiri brzostroja, a zapošljavala je 38 radnika. Uz tiskarsku, poduzeće je tada uvelo i nakladničku djelatnost. Do I. svj. rata velik dio njegovih izdanja bili su materijali vezani uz rad hrvatskih državnih tijela i ustanova: zakoni i naredbe (Zbornik zakona i naredba valjanih za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju i dr.), zapisnici (Saborski dnevnik kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Stenografički zapisnici Sabora Kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i dr.), različiti izvještaji, imenici službenika, udžbenici i sl. U tom je razdoblju tiskara počela objavljivati i znanstvena djela hrvatskih autora (Dane Gruber, August Musić, Radoslav Lopašić, Ivan Kukuljević Sakcinski i dr.), libreta stranih glazbeno-scenskih djela (u prijevodima Augusta Šenoe, Dimitrija Demetra i dr.) kao i pravila društava, kataloge, promidžbene materijale i sl. Od 1892. tiskara je zajedno s uredništvom Narodnih novina premještena u novu zgradu na uglu današnjega Prilaza Gjure Deželića i Frankopanske ulice (današnja zgrada Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža). Od 1896. nastavila je djelovati pod imenom Kraljevska zemaljska tiskara.

U razdoblju 1913–41. u sklopu serije Zabavna biblioteka objavljen je velik broj prijevoda književnih djela istaknutih međunarodnih autora (Jack London, Jaroslav Hašek, Anton Pavlovič Čehov i dr.). Istodobno su se nastavila tiskati djela hrvatskih književnika (Miroslav Krleža, Vladmir Nazor i dr.), znanstvenika (Andrija Štampar, Emilij Laszowski i dr.) i publicista (Janko Ibler, Ivan Esih i dr.), te udžbenici, zakoni, izvještaji, dokumenti, diplome, kalendari, plakati i ostali promotivni materijal. Godine 1912–14. u Kraljevskoj zemaljskoj tiskari osnovani su odjeli litografije i fotocinkografije te knjigovežnica. Od 1919. ondje su se tiskale i novčanice. Poduzeće je od 1923. nastavilo djelovati pod imenom Zaklada tiskare Narodnih novina. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova uz Narodne novine tiskalo je više periodičkih izdanja, između ostalih Konkordo, Naša Domovina, Učiteljski list i Književnik. Osnivanjem odjela tiska na arke 1930. tiskarska se djelatnost ustanove modernizirala.

Nedugo nakon proglašenja NDH u travnju 1941., Zaklada tiskare Narodnih novina transformirana je u Hrvatsku državnu tiskaru (HDT). Osnovna zadaća poduzeća bila je da objavljuje službene listove (Narodne novine, Službeni glasnik Ministarstva nastave), zakone i naredbe, tiskanice za administrativne potrebe, školske udžbenike, novčanice, poštanske marke, biljege, mjenice i druge vrijednosne papire te zemljovide, no tiskalo je i ostalu periodiku te znanstvenu literaturu i lijepu književnost. Prema propisniku iz 1942., HDT je mogao osnivati podružnice u drugim gradovima; na osnovu toga njegovom je podružnicom postala dotadašnja Državna štamparija u Sarajevu. HDT je u suradnji s Hrvatskim bibliotekarskim društvom pokrenuo izdavanje Hrvatske bibliografije koja se kao periodički niz objavljivala 1941–44.

Nakon uspostave komunističke vlasti 1945. ustanova je preimenovana u Hrvatsku nakladnu tiskaru, te ubrzo uklopljena u Nakladni zavod Hrvatske (NZH), koji je preustrojen 1949. Te su se godine iz njega izdvojili samostalno poduzeće Učila, knjižare s papirnicama te uprava Narodnih novina. Preustrojem NZH-a 1950. nastao je niz samostalnih nakladničkih poduzeća te tiskara Grafički zavod Hrvatske.

U sljedeća se tri desetljeća GZH usredotočio na tiskarsku djelatnost za druge nakladnike, pri čemu se ističu izdanja Leksikografskoga zavoda FNRJ (od 1991. Leksikografski zavod Miroslav Krleža) (Enciklopedija Jugoslavije, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Tehnička enciklopedija, nekoliko izdanja Atlasa svijeta). U tom razdoblju, osobito u drugoj polovici 1960-ih kao (su)nakladnik GZH je objavljivao i različite knjige uglavnom iz hrvatske književnosti (Slobodan Novak, Vojin Jelić, Antun Šoljan, Čedo Prica i dr.), monografije likovnih umjetnika (Ivan Meštrović, Krsto Hegedušić, Frano Kršinić, Nikola Reiser i dr.) i hrvatskih turističkih odredišta (Zadar, Šibenik, Zagreb i dr.). Sektor proizvodnje GZH-a preselio se 1975. na današnju lokaciju, u industrijsku zonu Žitnjak u Zagrebu. Izdavačku je djelatnost GZH pojačao 1977., nakon preuzimanja nakladničkoga programa nakladnika Zora, a početkom 1980-ih izdavački odjel odvojio se od tiskare, te su od tada pod istim imenom djelovala dva poduzeća (OOUR-a): tiskarsko i nakladničko. Kao nakladnik, najveći je domet GZH postignuo 1980-ih objavljujući velik broj knjiga inozemnih i, u nešto manjoj mjeri, hrvatskih autora u bibliotekama Ogledala (Jorge Semprún, Günter Grass, John le Carré i dr.), Retro (Carlo Ginzburg, Barbara W. Tuchman i dr.), Zora (Jacques Le Goff, Mircea Eliade, Slavenka Drakulić i dr.), Rotulus (Petar Hektorović, Dante Alighieri i dr.), Zabavna biblioteka (Umberto Eco, Vladimir Nabokov i dr.), Omladinska biblioteka (Jules Verne, braća Grimm, Mark Twain i dr.) i dr. Ističu se projekti sabranih djela Ranka Marinkovića i Jorgea Luisa Borgesa. Potkraj 1980-ih poduzeće je objavljivalo i pedesetak naslova na godinu. GZH je djelovao u prostorima u Frankopanskoj ulici sve do kraja 1980-ih.













Nakladničko poduzeće GZH dospjelo je u stečaj 1993. te je ubrzo potom prestalo djelovati. Godine 1996. tiskarski dio poduzeća registriran je kao GZH d. o. o., u vlasništvu Školske knjige d. d. Nakon 2000. poduzeće se temeljito moderniziralo (CTP tehnologija, tisak iz role). Godine 2019. zapošljavalo je 168 radnika.

















