grip, manji ribarski i trgovački jedrenjak na vesla s jednim jarbolom. Na istočnoj se strani Jadrana pojavio vjerojatno još u XII. st., povijesno je posvjedočen u XIII. st., a u različitim je inačicama plovio do XIX. st. Prve gripove gradili su Bokelji i Dubrovčani, najstariji dokumentirani su pelješki i splitski gripovi, a tijekom povijesti gradili su se duž čitave istočnojadranske obale, u Korčuli, Trogiru, Senju, Kraljevici, Rijeci. Nerijetko su se rabili u ratu i gusarstvu, te kao kurirski i sanitarni brodovi, pretežno unutar Jadranskoga mora.
Pelješki grip XVI‒XVII. st. bio je trgovački jedrenjak opremljen jednim jarbolom s latinskim jedrom, te pramčanim kosnikom i jedarcem. Krma mu je bila blago uzdignuta, a kormilarilo se s pomoću kormilarskoga lista. Redovito je vukao čamac za spašavanje. Manji gripovi bili su duljine 9‒12 m, širine 3‒3,5 m, visine boka 1,5 m, gaza 0,5 m, imali su 5‒8 članova posade; rabili su se za lokalnu trgovinu u obalnim vodama istočnoga Jadrana, pri čem su mogli prevesti 20‒30 t korisnog tereta. Veći gripovi bili su duljine 15 m, širine 4 m, visine boka 2 m, gaza 1 m. Opsluživalo ih je desetak članova posade, a prevozili su 30‒40 t tereta.
Srednjodalmatinski grip XVII. st. imao je jedno latinsko jedro i 3‒4 vesla na svakom boku. Bio je duljine 8‒10 m, širine 2,5‒3 m, visine boka 1‒1,5 m, gaza 0,3‒0,4 m, a imao je do deset članova posade.
Lošinjski grip XVII. st. bio je obalni jadranski teretni jedrenjak duljine 15 m, širine do 4 m, visine boka 2‒3 m, gaza 1 m. Imao je oko 15 članova posade, a prevozio je 30‒40 t tereta. Građen u doba senjskih uskoka, od kojih često nisu bili pošteđeni ni domaći brodovi, imao je iznimnu brzinu i upravljivost svojstvenu ratnomu brodu. Pritom su korištena brodograđevna iskustva u gradnji peljeških gripova, uz pojedina rješenja i finu doradbu specifičnu za Kvarner i Istru.
Grip Hrvatskoga primorja XVIII. st. bio je trgovački jedrenjak duljine 15 m, širine do 5 m, visine boka 3 m, gaza 1,5‒1,8 m. Imao je 15‒20 članova posade, a radi obrane tereta i posade imao je do pet topova na svakom boku. Trup mu je bio nešto viši nego u ostalih gripova, a na krmi je imao nadgrađe. Imao je visok jarbol s velikim latinskim jedrom. Na pramcu je imao skakalo svojstveno → leutu, koje je omogućivalo posadi izlazak na neuređenu obalu. Mogao je prevesti 40‒50 t tereta.
A. Meštrović: Senjski jedrenjak iz 17. st. Senjski zbornik, 6(1975) 1, str. 403‒406.
J. Luetić: Grip ‒ najdjelotvorniji operativni tip broda pučkih ustanika Matija Ivanića. Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 10(1977) 1, str. 167‒178.
M. Kozličić: Hrvatsko brodovlje. Split, 1993.
Lošinjski muzej, Muzejsko-galerijski prostor Kula Veli Lošinj, model lošinjskoga gripa
J. Luetić: GRIP. Pomorska enciklopedija, sv. 2, 1975., str. 581.
