Hnatko, Emil (Privina Glava, Srbija, 8. VIII. 1941), strojarski inženjer, stručnjak za motore s unutarnjim izgaranjem i vozila.

Diplomirao je na Mašinskom fakultetu u Beogradu 1966., magistrirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu 1973. te doktorirao na Mašinskom fakultetu u Kragujevcu 1982. disertacijom Prilog optimizaciji termodinamičkog rada po kriteriju ekonomičnosti. Od 1960. u Beogradu je bio konstruktor, inženjer održavanja i šef remonta u Bagersko-brodarskom poduzeću te srednjoškolski nastavnik u Saobraćajnoj tehničkoj školi. Od 1967. bio je nastavnik u Zagrebu na Visokoj tehničkoj vojnoj akademiji (→ Centar vojnotehničkih škola KoV JNA General armije Ivan Gošnjak) do 1979. i potom na Višoj zrakoplovnoj školi do 1989., gdje je bio i dekan (1981−84). Od 1990. zaposlen je na Strojarskome fakultetu u Slavonskome Brodu. Ondje je osnovao Laboratorij za motore i vozila. U zvanje redovitoga profesora biran je 1994. Predavao je kolegije Toplina, Toplinski strojevi i uređaji I−II, Motori s unutarnjim izgaranjem, Motorna vozila i dr. Umirovljen je 2011. Predavao je i na Mašinskom fakultetu u Banjoj Luci (1989−90), bio gostujući profesor na Tehničkom sveučilištu u Münchenu (TU München; 1989−90) te radio u Porscheovu institutu u Stuttgartu (1987).

Područja su njegova znanstvenoga i stručnoga interesa teorijska i eksperimentalna istraživanja termodinamičkih procesa i ekonomičnosti rada motora s unutarnjim izgaranjem (klipnih i mlaznih), njihova konstrukcija, održavanje i tehnička dijagnostika, te povezana istraživanja iz područja goriva. Autor je udžbenika Motorna i priključna cestovna vozila (1976), Motorna cestovna vozila (1986), Osnove termodinamike i termotehnike (1995), Toplina (2012), Motori − osnove teorije motora s unutarnjim izgaranjem (2016), Motori SUI (2016). Član je HATZ-a od 2004.