Hosu, Stjepan (Hosszú, István) (Pečuh, Mađarska, 4. XII. 1893 − ?, 1963), pilot i graditelj prve zračne jedrilice u Hrvatskoj.

U Zagrebu se 1916. počeo baviti idejom konstrukcije zračne jedrilice. Nakon I. svj. rata, u kojem je sudjelovao kao pilot, bio je nastavnik Pilotske škole u Novome Sadu te se 1920-ih posvetio gradnji jedrilice. Najprije je radio sam, a poslije mu se pridružio → Vladimir Tišma, vojni pilot. Gradnja je bila više puta usporavana financijskim teškoćama, pa se 1922. preselio u Sisak na poziv fotografa i zrakoplovnog entuzijasta Lipovšića. Lipovšić i obrtnik Franjo Prettner osigurali su Hosuu mjesto i alat za rad. Ondje je trokrilna jedrilica rastavljena i izmijenjena, te po proračunima i nacrtima V. Tišme izrađena od materijala povoljnijih svojstava.

Jedrilica je bila namijenjena jednoj osobi, mase 50 kg i imala je zatvoreni trup dug 5 m, s tri para krila od kojih je raspon najvećega iznosio 6 m, pilotsko sjedalo bilo je smješteno iza njih, a za polijetanje i slijetanje ugrađeni su kotači bicikla. Za uzlijetanje potrebna je bila vuča automobilom na udaljenost 5 km. Iako gradnja jedrilice nije bila u potpunosti dovršena, konstruktori su izveli prvi let koji je trajao pola sata na visini od 150 m. Prvi javni let trebao se održati 4. XI. 1922. kako bi pribavili sredstva za dovršenje jedrilice, no otkazan je zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. Radovi na letjelici su potpuno dovršeni u kolovozu 1923.

Idući let održao se 29. IX. 1923. na Brzaju, uzvišici sjeverno od Siska. Lipovšić je niz padinu vozio automobil te čeličnim užetom vukao jedrilicu s pilotom Hosuom. Pri brzini automobila od približno 40 km/h Hosu je uzdignuo jedrilicu na 80 m visine te započeo samostalan let. U zraku se zadržao 28 minuta te je sletio na sajmišni prostor, 1700 m daleko od starta. Nakon nekoliko dana let je izveo i V. Tišma, zadržavši se u zraku nekoliko minuta. Dvojac je izveo nekoliko letova prije nego što je jedrilica oštećena pri slijetanju.

Zbog nedostatka financijskih sredstava Lipovšić je preuzeo jedrilicu te ju pohranio u hangar u namjeri da je popravi i sam nastavi letjeti. U to doba konstruirane su i jedrilice → Rudolfa Fizira i → Josipa Mickla, ali tadašnja vlast nije uočila potencijal i vrijednost zrakoplovnoga jedriličarstva te su projekti zaustavljeni na prototipu, a jedriličarstvo se počelo razvijati tek 1930. u Brdovcu kraj Zagreba, gdje je djelovala prva jedriličarska škola.