Instrumentaria, hrvatska tvornica implantata za traumatologiju i ortopediju osnovana 1896. sa sjedištem u Zagrebu. Razvila se iz Prve hrvatske tvornice chiruržkih instrumenata, bandagah, orthopadskih sprava, umjetnih protheza, zavojne robe i.t.d., koju je, isprva kao radionicu za izradbu i popravak kirurških instrumenata, osnovao → Jakob Hlavka.
Budući da je Hlavkina radionica bila jedina takva u ovome dijelu Europe, zbog rastućih potreba za kirurškim instrumentima i drugom opremom za bolnice i liječničke ordinacije, ubrzo je prerasla u tvornicu, smještenu u Ilici 31. Osim kirurških instrumenata proizvodila su se i ortopedska pomagala, zavojni materijal te metalno pokućstvo – stolovi za operacije i preglede, ormari za pohranu instrumenata i lijekova, bolesnički kreveti i noćni ormarići, stolci, radni stolići za opremu ambulanti i ordinacija, sterilizatori i drugi uređaji. Zbog velikoga broja ranjenika i invalida tijekom I. svj. rata se znatno povećala potreba za zavojnim materijalom, kirurškim šinama i protezama, pa se tvornica nakon rata proširila na dvije nove zgrade u Bregovitoj ulici 5 (današnja Tomićeva ulica).
Svi su se instrumenti proizvodili ručno, od tada najkvalitetnijega čelika (tzv. štajerski čelik), a u tvornici je postojala posebna kovačnica te prostorija za niklanje i bakrenje. Godine 1939. bilo je zaposleno 65 majstora (kirurških mehaničara, ortopedskih mehaničara, bravara za pokućstvo, kovinotokara, brusača i bandažista). Nakon 1945. tvornica je konfiscirana i djelomično opljačkana, a 1946. nacionalizirana i pripojena poduzeću Sutjeska iz Beograda, pa se proizvodnja sačuvanim Hlavkinim strojevima, s izučenim majstorima i Hlavkinom tehnologijom, nastavila. Godine 1948. proizvodnja proteza i ortopedskih pomagala osamostalila se od matične tvornice u novoosnovanome poduzeću Banija, a od 1951. ostatci nekadašnjega Hlavkina poduzeća djeluju pod nazivom Instrumentaria sa sjedištem u Zagrebu. Zbog povećanja opsega proizvodnje, nakon četiri godine Instrumentaria se preselila u nove prostore u Rapskoj ulici, u kojima je ostala do izgradnje proizvodnih pogona u Sesvetama 2005.
Tijekom 1980-ih započela je modernizacija proizvodnje koja se do tada većinom provodila ručno, a u 1990-ima, nakon provedbe privatizacije, proizvodnja se informatizirala. Proizvodni je proces zaokružen, od projektiranja proizvoda i alata, koji se za potrebe proizvodnje izrađuju u vlastitoj alatnici, kovanja, strojne obradbe skidanjem čestica, površinske obradbe brušenjem, poliranjem i glačanjem, termičke obradbe, mehaničke i eletkrokemijske obradbe, elektropoliranja i pasiviziranja, do kontrole i pakiranja. Proizvode se instrumenti za opću kirurgiju, ortopediju, traumatologiju, otorinolaringologiju, stomatologiju, veterinu, osteosintetski materijal (klinovi, vijci i pločice za kosti), umjetni zglobovi, sterilizatori i laboratorijske peći, a ponajviše standardni implantati i implantati po mjeri pacijenata.
Potkraj 1990-ih poduzeće (Instrumentaria d. d.) je imalo 433 zaposlenika, a nakon 2010. pedesetak.
V. Dugački: Prva hrvatska tvornica medicinskih instrumenata Jakoba Hlavke. Medicus, 14(2005) 2, str. 347–350.
70 godina zagrebačke Instrumentarije. Zdravstvo 8(1966) 1, str. 49–53.
Prva hrvatska tvornica chiruržkih instrumenata, bandagah, orthopadskih sprava, umjetnih protheza, zavojne robe i.t.d. (1896–1951)
Instrumentaria (od 1951)