Ivan Ivana Zagrepčanina (Ivan Ivanović Zagrebčanin, Giovanni delle bombarde, Giovanni di Giovanni di Zagabria) (Zagreb, prva polovica XV. st. − Siena, 1478), ljevač zvona, topova i ukrasnih predmeta.
Sin Ivana Zagrepčanina, koji je 1432. došao u Sienu kao vojni inženjer te u Sieni, Piacenzi i Bologni lijevao zvona, topove i ukrasne predmete. Ivan Ivana Zagrepčanina napustio je Zagreb oko 1460. kao priznati majstor za lijevanje topova i zvona. Njegova ljevačka djelatnost na zagrebačkom području nije poznata. Nastanio se u Bologni te je, izradivši više zvona i lumbarda, dobio 1467. od bolonjskoga poglavarstva svjedodžbu o izvrsnosti u polju umjetnosti ljevarstva. Potom se doselio u Sienu, gdje je 1472. imao ljevaonicu i izlio više lumbarda i jedan dugocijevni top koji je tada bio velika rijetkost. Lijevao je i ukrasne predmete. Pripisuju mu se brončani ciborij u obliku okrugla hrama s kupolom i lanternom iz 1470-ih i sačuvana brončana škropionica položena na ruku koja izlazi iz stupa, ukrašena festonima, koji se čuvaju u sienskoj crkvi Santa Maria di Fontegiusta
I. Kukuljević Sakcinski: Zvonoljevarstvo u Zagrebu. Vienac, 12(1880) 7, str. 110.
K. Dočkal: Naša zvona i njihovi ljevaoci. Zagreb, 1942., str. 81.
F. Debeuc: Stara zagrebačka ljevaonica zvona i njeni majstori ljevači. Ljevarstvo, 15(1969) 3, str. 121−122.
V. Flego: IVAN IVANA ZAGREPČANINA. Hrvatski biografski leksikon, sv. 6, 2005., str. 78.