Jecić, Stjepan (Vinkovci, 11. X. 1934), elektrotehnički inženjer, utemeljitelj suvremene eksperimentalne mehanike u Hrvatskoj.

U Zagrebu je diplomirao na Elektrotehničkome fakultetu 1959., magistrirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje 1969., gdje je doktorirao 1972. disertacijom Prilog separaciji glavnih naprezanja kod metode fotoelastične obloge (mentor → D. Bazjanac). Nakon studija radio je kao projektant elektroinstalacija u poduzeću Instalacije (1959–63), a 1963. zaposlio se na Strojarsko-brodograđevnome fakultetu (od 1967. Fakultet strojarstva i brodogradnje) kao asistent na Katedri za tehničku mehaniku; za redovitoga profesora izabran je 1982. U dodiplomskoj nastavi predavao je kolegije Mehanika I (statika) i Mehanika II (kinematika i dinamika), a na poslijediplomskom studiju kolegije više, numeričke i eksperimentalne mehanike, koje je većim dijelom uveo u nastavu. Na istom je fakultetu osnovao i organizirao Laboratorij za eksperimentalnu mehaniku, bio osnivač i predstojnik Katedre za eksperimentalnu mehaniku (1997), prodekan (1976–80) i dekan (1992–94); umirovljen je 2005. U Zagrebu je predavao i na Elektrotehničkome fakultetu, Vojnotehničkoj akademiji, na Interfakultetskom studiju dizajna i dr., u dva je navrata bio gostujući profesor na Tehničkom sveučilištu u Münchenu (TU München; 1971. i 1983), te je držao pozvana predavanja na sveučilištima diljem svijeta.







Bavi se istraživanjima u području primijenjene mehanike, napose eksperimentalnim određivanjem naprezanja i deformacija. Zaslužan je za razvoj više izvornih postupaka, a metoda zamrzavanja fotoelastičnog efekta uz pomoć gama-zračenja u znanstvenoj se literaturi naziva njegovim imenom. Bio je voditelj međunarodnih znanstvenih projekata u suradnji sa sveučilištima u Münchenu, Kijevu, Beču i Budimpešti te s Austrijskim istraživačkim centrom u Seibersdorfu. Autor je ili suautor udžbenika i knjiga Teorija elastičnosti (1977), Fotoelasticimetrija (s I. Alfirevićem, 1983), Mehanika II (1989), Jednadžbe teorije elastičnosti (s D. Semenskim, 2001), Kinematika krutih tijela (2002). Urednik je više struka i suradnik Tehničke enciklopedije, Tehničkoga leksikona, Hrvatske enciklopedije i Hrvatske tehničke enciklopedije LZ-a. Od 2000. redoviti je član HAZU-a (član Predsjedništva 2004–18., tajnik Razreda za tehničke znanosti 2011–18). Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« (1979), Nagrade HAZU (1999), Nagrade za životno djelo (2006). Nositelj je zvanja professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu (2006).

Bio je dugogodišnji potpredsjednik Hrvatsko-austrijskoga društva; bavio se alpinizmom, izveo je nekoliko prvenstvenih uspona u Dinaridima.