Jelčić (Gjelčić, Gelčić, Đelčić, Gelcich), pomorska obitelj podrijetlom iz Staroga Grada na Hvaru iz koje su potekli vrsni pomorci, povjesničari pomorstva i profesori nautike.

Najpoznatiji pomorac iz obitelji bio je Toma (1806–1875), rođen u Rijeci, koji je nakon nautičke škole u Rijeci stupio u službu Austrijskoga Lloyda. Bio je jedan od prvih kapetana i zapovjednika na Lloydovim parobrodima koji su 1834. plovili na Levant, a 1837. postao je kapetanom parobroda Principe Metternich na liniji Trst–Dubrovnik–Kotor. Odlikovan je 1846. zbog spašavanja engleskoga jedrenjaka Spitfire. Nakon što je 1848. otpušten iz službe zbog upletenosti u političku aferu s pristašama sjedinjenja Italije u austrijskoj Lombardiji, nastanio se u Rijeci; posjedovao jedrenjake Ann i Tom te djelovao kao gradski zastupnik i član trgovačke komore.

Vicko (rođen 1811), nastavnik matematičko-nautičkih predmeta u Zadru, Herceg Novom i Kotoru, pisao je priloge o kotorskom pomorstvu. Njegov sin Josip (1849–1925), rođen u Kotoru, diplomiravši povijest i geografiju na Filozofskome fakultetu u Grazu 1876., radio je kao profesor Nautičke škole u Dubrovniku (1876–1903) i Trgovačko-pomorske akademije u Trstu (1904–09). Proučavao je povijest pomorstva (bokeljsku mornaricu, pomorske bratovštine, pomorsko školstvo i sl.) te povijest Boke kotorske, Dubrovačke Republike i Dalmacije. Među poznatijim članovima obitelji bio je i Eugen (1854–1915), rođen u Kotoru, nautički i pedagoški pisac. Završivši 1870. pomorsku akademiju u Rijeci, stupio je u ratnu mornaricu, ploveći ratnim brodom Fasana po Dalekom istoku (1871–73). Nakon što je 1875. na Akademiji za plovidbu i trgovinu u Trstu položio matematičko-nautičke predmete, napustio je vojnu službu, kratko radio u pulskoj zvjezdarnici (1876) te bio nastavnik pomorsko-nautičkih predmeta, ravnatelj nautičkih škola u Kotoru (1878–81) i u Malome Lošinju (1891–95), školski nadzornik Kvarnera (1893–95), voditelj nautičkoga odsjeka (1895–98) i Akademije za trgovinu i pomorstvo u Trstu, ravnatelj (od 1901) te nadzornik svih nautičkih škola u Austriji sa sjedištem u Trstu (od 1896). Školskim je reformama unaprijedio nastavu u nautičkim školama, a posebno je zaslužan za uvođenje hrvatskoga jezika u pomorske škole (1897). U bečkom Ministarstvu bogoštovlja i nastave 1901. imenovan je glavnim nadzornikom za nautičko i trgovačko školovanje, a 1904. dvorskim savjetnikom. Obnašao je i dužnost nautičkoga vještaka u ministarstvima trgovine i rata (1907–08). Udžbenicima te znanstvenim i stručnim radovima znatno je pridonio područjima navigacije, oceanografije, kartografije, brodskoga magnetizma i gospodarskoga razvoja brodarstva.