Lupis, Ivan Blaž (Vukić, Luppis, Ritter Luppis von Rammer; Giovanni Biagio, Johann) (Rijeka, 27. I. 1813 – Milano, Italija, 11. I. 1875), kapetan fregate austrougarske mornarice, idejni začetnik i pokretač razvoja modernoga torpeda.

Podrijetlom iz obitelji Vukićević ili Vukić iz Nakovane Donje na Pelješcu, Lupis se školovao u Rijeci gdje je završio gimnaziju, te je nakon toga otišao na Mornaričku akademiju u Veneciju. Od 1835. služio je na brodovima austrijske ratne mornarice te je 1857. postao kapetan fregate. Sudjelovao je 1848–49. u pomorskoj blokadi Venecije te 1859. kao kapetan fregate Venus protiv ujedinjenih snaga Kraljevine Sardinije (Pijemonta) i Francuske. Kada je kao zapovjednik fregate Bellona 1860. štitio hrvatsku obalu od moguće talijanske opsade, razmišljao je o stvaranju novoga, djelotvornijega oružja za obranu obale od neprijateljskih brodova i došao na ideju otiskivanja malih brodica napunjenih eksplozivom. Prvu inačicu takve brodice navodno je zamislio sa staklenim jedrima kako bi bila teže uočljiva neprijatelju, a poslije je predstavio tehnološki napredniji model pogonjen satnim mehanizmom s oprugom i brodskim vijkom, kojega je nazvao spasilac obale (njemački Küstenretter).







Lupisov spasilac obale eksplozivni je uređaj bez posade, s autonomnim pogonom, upravljan s kopna, namijenjen za potapanje neprijateljskih plovila. Uska trupa, visok i dugačak, no zbog velike količine tereta (eksploziva) duboka gaza u odnosu na nadvođe. Premda nije bio na tehnološkome vrhuncu svojega doba, bio je inovativan: prvi je put primijenjen sustav udvojenoga kormila i daljinskoga upravljanja. Udvajanjem kormila, umjesto dotad uobičajeno jednoga kormila, postavljena su dva stražnja pomična lista, što je plovilu poboljšalo ergonomska svojstva, odn. smanjilo mogućnost pogrešaka pri upravljanju. Daljinsko upravljanje izvedeno je s pomoću dvaju užeta kojima se zatežu, odn. otpuštaju pomični listovi kormila te se tako upravlja brodicom. Da bi se spriječilo uranjanje i valjanje brodice, što otežava upravljanje, sa svake strane trupa postavljen je bočni, uzdužni plovak izrađen od pluta i omotan platnom. Eksploziv je smješten u pramčanom dijelu, a pogonski mehanizam, sastavljen od opruge za navijanje, reduktora okretaja i osovinskoga voda, koji okreće brodski vijak, u stražnjem dijelu plovila. Detonaciju eksplozivnoga punjenja uzrokuje mehanički upaljač smješten na pramcu, a sastoji se od sklopa poluga pokretanih pomičnim »kljunom«, koji udara u neprijateljski brod. U slučaju da se cilj ne pogodi izravno, eksploziju također mogu izazvati poluge smještene na bokovima brodice, jarbol te tanka čelična užad koja ih povezuje. Upaljač se uvlači u unutrašnjost pramca te pokreće mehanizam koji dovodi do eksplozije.

Lupis je više puta 1860. i 1864. tražio od vojnih vlasti u Beču prihvaćanje svoje ideje novoga oružja za obranu obale, ali je odgovor uvijek bio negativan. Iste je godine pokrenuo suradnju s engleskim inženjerom → Robertom Whiteheadom, tehničkim direktorom riječke tvornice Stabilimento tecnico fiumano (→ Torpedo) s kojim je nastavio razvijati zamisao. Lupisova koncepcija ubrzo je znatno izmijenjena kada se Whitehead sklon pragmatičnim inženjerskim rješenjima, umjesto površinskom, sporom i vidljivu plovilu okreće konstruiranju podvodnoga projektila nalik današnjemu torpedu. Suradnja je ubrzo prekinuta, a Whitehead je isplatio Lupisa i u svojoj tvornici započeo proizvodnju torpeda. Time je riječka tvornica postala prva tvornica torpeda u svijetu. Već 1866. izrađen je prvi uspješan prototip promjera 355 mm, duljine 3,4 m i mase 136 kg, od toga 8 kg eksploziva. Kao priznanje Lupisove originalne zamisli isporuke prvih pošiljaka novoga oružja započele su 1868. pod nazivom Luppis-Whitehead torpedo, čime je i sam Whitehead odao Lupisu priznanje na izvornoj zamisli.

Konstrukcija spasioca obale smatra se pretečom torpeda, a Lupisa njegovim idejnim začetnikom. Kao priznanje za svoj rad dobio je carski Orden željezne krune (3. stupanj), plemićki naslov viteza von Rammer (njemački: zabijač, potapač) te grb s prizorom torpediranja parobroda. Godine 2016. Hrvatska pošta izdala je marku s njegovim likom.