Mornarička knjižnica u Puli (u početku Marine-Bibliothek, poslije K. u. k. Marine-Bibliothek – Carska i kraljevska Mornarička knjižnica), knjižnica osnovana 1802. u Veneciji, pri vrhovnome zapovjedništvu austrijske ratne mornarice, koja je u Puli djelovala 1866−1918.

Osnutak knjižnice

Darom temeljnoga fonda od 20 svezaka znanstvenih djela, osnutak knjižnice (Marine-Bibliothek) potaknuo je austrijski ministar mornarice i rata, nadvojvoda Karl Ludwig (1771–1847). Osnivanju su se pridružili časnici ratne mornarice, više godina ustupajući dio svojih plaća za potrebe knjižnice, nakon čega je financiranje preuzela Habsburška Monarhija. Knjižnica je od osnutka služila mornarici kao središte za prikupljanje znanstvenih i stručnih knjiga i periodike iz područja pomorstva. Godine 1805. Venecija je u Napoleonskim ratovima pripala Francuskoj. Venecija, tako i knjižnica s djelomičnim fondom, vraćeni su Austriji 1814. te je knjižnica predana Mornaričkomu kadetskomu kolegiju (poslije → Mornarička akademija u Rijeci). Nakon preseljenja Kolegija 1848. u Trst, preseljen je i knjižnični fond pa ona od tada ponovno preuzima funkciju središnje knjižnice austrijske ratne mornarice, te uz djela iz područja pomorskih znanosti i znanosti primijenjenih u pomorstvu prikuplja i djela općeobrazovnoga sadržaja. Dio knjižničnoga fonda preuzela je 1854. novoosnovana Mornarička zvjezdarnica u Trstu, a 1860. knjižnica je pridružena novoosnovanoj hidrografskoj ustanovi u Trstu.

Preseljenje i djelovanje u Puli

Razvojem Pule u glavnu luku austrijske ratne mornarice 1860-ih, onamo je 1865–66. preseljena i knjižnica. Godine 1869. kao zaseban odjel uključena je u novoosnovani → Hidrografski zavod (Hydrographisches Amt der k. u. k. Kriegsmarine), a 1892. preseljena u zgradu Mornaričko-tehničkoga odbora (K. u. k. Marine-technisches Komitee), u koji je i organizacijski uključena od 1900. Potkraj XIX. st. Mornarička knjižnica preimenovana je u Carsku i kraljevsku mornaričku knjižnicu (K. u. k. Marine-Bibliothek). Kao dio Mornaričko-tehničkoga odbora, zajedno s Hidrografskim zavodom i riječkom Mornaričkom akademijom, knjižnica je postala oslonac za izgradnju ratne flote. Knjižni fond je znatno povećan djelima iz tehničkih znanosti i struka, pa je od 14 944 djela (43 574 sveska) 1904. narastao na 18 472 djela 1918. Knjižnica je bila oslonac i nastavi Akademije, te je zapošljavala više ondašnjih profesora.







Prestanak djelovanja i preseljenje fonda s područja Hrvatske

Nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije, knjižnica je 1918. prešla u talijansko vlasništvo, pripojena je knjižnici Vojnoga pomorskog zapovjedništva (Biblioteca del Comando Militare Marittimo) u Puli te je prestala služiti znanstvenicima i stručnjacima toga područja. Manji dio fonda preseljen je u Italiju, a dio preostao u Puli postao je jednom od dviju zbirki knjižnice Vojnoga pomorskog zapovjedništva, koje su 1925. ujedinjene. Nakon kapitulacije Italije u II. svj. ratu, kada je Pulu osvojila njemačka vojska, cijeli je fond nekadašnje knjižnice 1944. preseljen na područje današnje Češke, te potom 1949–50. u Ratni arhiv u Beču.

Povratak fonda u Hrvatsku

Fond Mornaričke knjižnice je u većoj mjeri (oko 20 000 svezaka) vraćen Hrvatskoj 1975. kao dar Republike Austrije, te dodijeljen Sveučilišnoj knjižnici u Puli. Dio fonda koji je ostao u Austriji (oko 11 000 svezaka) zajedno s inventarnim knjigama čuva se u knjižnici Austrijskoga državnog arhiva u Beču. Pulski dio fonda 1992. registriran je kao kulturno dobro RH. Od 1996., kao posebna zbirka Sveučilišne knjižnice, premješten je u Dom hrvatskih branitelja (nekadašnji Marine-Casino – Mornarički kasino).













Pulski fond Mornaričke knjižnice sadržava 6757 naslova u 20 371 svesku, od čega su oko 2/3 monografije, a ostalo časopisi, godišnjaci i novine. Knjižni fond čine znanstvene i stručne publikacije udruga i ustanova pretežno iz Europe, ali i iz SAD-a, Rusije, Japana i zemalja Južne Amerike, objavljene u razdoblju od XVI. st. do talijanskoga zauzimanja knjižnice 1918. Najveći je dio fonda tiskan u XIX. st., a očuvane su tri knjige iz XVI. st. te deset knjiga iz XVII. st. Više od polovice fonda na njemačkome je jeziku (oko 12 000 svezaka), a potom slijede francuski i engleski, talijanski, te latinski i ostali jezici. Na hrvatskome jeziku je samo 15 svezaka. Sadržajno su zastupljene pretežno prirodoslovno-matematičke i tehničke znanosti, pomorstvo, hidrografija, oceanografija te znanosti koje se primjenjuju u pomorstvu. Ipak, dvjestotinjak rječnika različitih jezika, enciklopedije i leksikoni, povijesna i zemljopisna djela te putopisi iz gotovo cijeloga svijeta knjižnici daju i humanističko-znanstvena te općeobrazovna obilježja. Vrijednost fondu, uz primjerke rijetkih knjiga, daju i znanstveno relevantne publikacije iz pomorstva, humanizma i općeobrazovnoga područja iz cijeloga svijeta.







