Kirić, Labud (Stari Bečej, Vojvodina, 22. IX. 1907 – Zagreb, 13. VIII. 1989), povjesničar zrakoplovstva i publicist.
Završio je 1928. Vojnu akademiju u Beogradu. Kao časnik službovao je u Novome Sadu, Bileći, Banjoj Luci i Ljubljani (1928–41). Godine 1942–45. bio je u njemačkom zarobljeništvu. Nakon demobilizacije 1949. u činu potpukovnika Jugoslavenske armije, u Zagrebu do umirovljenja 1966. radio je u gospodarstvu. Prilozima vojne tematike te vijestima, člancima i feljtonima o povijesti zrakoplovstva surađivao je u novinama i časopisima. Autor je djela o nuklearnom oružju, njegovu djelovanju i zaštiti od njega: A i H bomba (1956), Atomska stvarnost (1969) i Nuklearno oružje (1969), a ostao je zapamćen i kao autor povijesno-publicističkih djela o zrakoplovstvu Počeci zrakoplovstva u Hrvatskoj (1960) te Čovjek ptica (1974). U Zagrebu je u vlastitoj nakladi objavljivao intimističko-memoarsku prozu, pjesme, crtice i pripovijetke.
Z. Jureša: Labud Kirić. Povijest sporta, 20(1989) 83, str. 24–25.
Z. Jajčević: KIRIĆ, LABUD. Hrvatski biografski leksikon, sv. 7, 2009., str. 307.