Kojić, Branko (Prnjavor, BiH, 23. IX. 1902 – Zagreb, 16. X. 1992), ekonomist i povjesničar pomorstva, prevoditelj.

Završio je pravni studij s doktoratom 1927. u Zagrebu. Radio je kao novinar u Jutarnjem listu, Večeri i Obzoru (1921–41) te bio urednik u agenciji Tanjug (1944–51), za koju je bio posebni dopisnik s osnivačke skupine UN-a u San Franciscu 1945. U Jadranskom institutu JAZU-a (danas Jadranski zavod HAZU) u Zagrebu radio je od 1950., gdje je od 1964. bio znanstveni savjetnik, a od 1958. do umirovljenja 1973. upravitelj. Specijalizirao se za povijest i gospodarstvo pomorstva, značenje Jadranskog mora kao svjetskoga plovnog puta, problematiku jadranskih luka i kontejnerskog prijevoza tereta (ro-ro brodovi). Bio je urednik Međunarodnoga političkog leksikona (1960), urednik struke ekonomika u drugome izdanju Pomorske enciklopedije te suradnik Pomorskoga leksikona LZ-a. S engleskog i njemačkog jezika prevodio je romane te publicistička i putopisna djela. Autor je knjiga Slobodne carinske zone u lukama i pristaništima (1961), Propast brodarstva na jedra u istočnom Jadranu (1968), te Ilustrirana povijest jadranskog pomorstva (s R. Barbalićem, 1975). Aktivno se bavio atletikom, 1922. i 1923. bio je prvak Jugoslavije u trčanju na 400 m.