Kolarić, Mirko (Varaždin, 18. X. 1850 − Varaždin, 25. IX. 1938), organizator vatrogasne službe i publicist.

Godine 1869. učlanio se u Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu, gdje je od 1876. bio vođa penjača, a od 1877. podučavao je nove članove vještinama vatrogastva. Prigodom posjeta Josipa Jurja Strossmayera Zboru 1878. prvi je javno izdao vatrogasne zapovijedi na hrvatskome jeziku.







Odselio se u Zagreb te se 1884. učlanio u dobrovoljno vatrogasno društvo, gdje je položio stručni ispit. Godine 1891. banskom je naredbom imenovan voditeljem prvoga strukovnog vatrogasnog tečaja podučavajući mnogobrojne nove naraštaje vatrogasaca. Bio je dugogodišnji upravitelj gasilane (spremišta), a 1893–1928. tajnik Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice. Istaknuo se i osnivanjem više vatrogasnih društava, osuvremenjivanjem sprava za gašenje i sustava uzbunjivanja te podučavanjem građana. Zaslužan je za izgradnju novoga vatrogasnoga središta 1909., nabavu prvih automobila te utemeljenje profesionalne Stalne vatrogasne straže 1910. Bio je glavni urednik Vatrogasnoga viestnika 1896–1928., a objavio je i više stručnih knjiga: Kratka teorija o vatrogastvu (1891), Obći vatrogasni propisi (1891), Šumski požari (1891), Naučni put po vatrogasnom svietu (1893), Vatrogasne upute (1894), Vatrogasni propisnik za prokušavanje štrcaljke (s Đ. S. Deželićem, 1894), Djela Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice (1896) i Požarne pogibelji (1909). Uz → Đuru Stjepana Deželića smatra se najzaslužnijim za razvoj hrvatskoga vatrogastva.

U dvorištu Muzeja hrvatskoga vatrogastva u Varaždinu nalazi se njegov spomenik (djelo Nikše Njirića iz 1965) kao i predmeti povezani s njegovom službom. Od 1980. također u Varaždinu održava se godišnje natjecateljsko okupljanje vatrogasnih postrojbi iz cijele Hrvatske Memorijal »Mirko Kolarić«.