korveta, ratni brod namijenjen za zaštitu konvoja i većih plovnih sastava. Od → fregate se razlikuje po manjim izmjerama i slabijem naoružanju, dok se brod sličnih značajki kao korveta, ali naoružan jednostavnijim bojnim sustavom svrstava među odobalne → ophodne brodove.

Javila se u XV. st. kao teretni brod na vesla i jedra, poslije i naoružani teretni brod, a od XVII. st. i kao ratni brod za izviđanje, ophodnu i teklićku službu, te za zaštitu trgovačkih brodova. Od XVIII. st. korveta je bila trojarbolni jedrenjak, istisnine 500 do 800 t, s 14 do 32 laka topa na glavnoj palubi. Ti su brodovi imali dobra manevarska svojstva kako bi se mogli boriti s razmjerno lakim i brzim gusarskim i piratskim brodovima. Sredinom XIX. st. počele su se graditi korvete na jedra i paru, a potkraj XIX. st. uglavnom su ih zamijenili drugi tipovi brodova. Suvremene korvete javile su se u II. svj. ratu za zaštitu konvoja, imaju istisninu od 500 do 1000 t, brzinu do 30 čv i posadu do 100 članova, a danas su naoružane raketama za protuzračnu borbu, torpedima za protupodmorničku borbu i topovima kalibra do 100 mm.







Austrijska, odn. austrougarska ratna mornarica raspolagala je određenim brojem korveta na jedra i parni stroj, uglavnom školskih brodova koji su poduzimali velika prekooceanska putovanja. Neki od tih brodova vezani su i uz prostore današnje Hrvatske. Parna korveta Donau, izgrađena u Trstu 1854−56., potpuno je preuređena 1888−93. u novi brod u Pomorskom arsenalu u Puli (→ Uljanik). U razdoblju 1894−1901. obavila je niz prekooceanskih putovanja, posjećujući mnogobrojne luke u Africi, Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi, na Sredozemlju, Bliskom, Srednjem i Dalekom istoku. Od 1906. služila je usidrena u Šibeniku kao ploveća škola za mornaričke dočasnike austrougarske mornarice, a pod nazivima Šibenik i Krka i mornarice Kraljevine SHS, odn. Jugoslavije. Za II. svj. rata potopili su je britanski zrakoplovi. U Puli su izgrađene i korvete Helgoland 1867−69 (duljina 74 m, širina 11,4 m, istisnina 1827 t, pogon jedrima i parnim strojem od 1842 KS, tj. 1373 kW, 262 člana posade), te Saida 1878. Potonja je bila posljednji novoizgrađeni jedrenjak austrougarske ratne mornarice, rabila se kao školski brod te je 1884−86. poduzela plovidbu oko svijeta. Bila je duga 79 m, široka 13 m, pogonjena jedrima i parnim strojem, te je imala 347 članova posade, od čega 25 kadeta. Neke od austrougarskih korveta nosile su hrvatska imena, npr. Fažana (Fasana) ili Zrinski (Zrinyi).







Nekoliko austrougarskih korveta, koje su u jadranskim lukama bez mogućnosti samostalne plovidbe nakon raspremanja služile za smještaj osoblja, kao skladišta i sl. (tzv. hulkovi), pripalo je nakon I. svj. rata ratnoj mornarici Kraljevstva SHS. Korveta Frundsberg, izgrađena u Trstu 1873., od 1921. je kao brod Zlarin služila za smještaj splitskoga lučkog zapovjedništva, potom je preimenovana u Krivošije te je služila u Kumboru. Naposljetku je otegljena u Šibenik, gdje su je saveznici 1943. potopili iz zraka. Korveta Aurora, porinuta u Trstu 1874., pretvorena je u brod-vojarnu 1902., a predana je Kraljevstvu SHS 1920., gdje je dobila ime Skradin.

Iako JRM službeno nije raspolagao korvetama, prema nekim značajkama među njih bi se mogla svrstati dva veća ophodna broda klase ČO2, ili raketne fregate, tj. veliki patrolni brodovi klase Kotor, svi izgrađeni u tadašnjem Titovu brodogradilištu u Kraljevici (→ Brodogradilište Kraljevica).







Dugoročnim planom razvoja HRM-a predviđena je gradnja odobalnih ophodnih brodova, od kojih bi neki bili naoružani na razini korvete.