Kovač, Branko (Sisak, 26. IX. 1906 – Zagreb, 3. II. 1972), strojarski inženjer i stručnjak za tehničko crtanje.
Studirao je strojarstvo u Pragu te diplomirao 1932. na Tehničkome fakultetu u Zagrebu. Bio je profesor u Državnoj srednjoj tehničkoj školi u Splitu (1932–40) i Zagrebu (1940–46), gdje je potom do 1954. radio u Komisiji za standardizaciju, Odjelu za unapređenje proizvodnje Ministarstva industrije, Glavnoj direkciji metalne industrije i Mašinoprojektu, do 1958. bio je profesor u srednjoj tehničkoj školi, do 1960. pedagoški savjetnik u Zavodu za unapređenje nastave SRH, do 1967. nastavnik Visoke tehničke škole u Zagrebu, gdje je u nastavu uveo kolegij Tehničko crtanje, što ga je kao viši predavač od 1961. predavao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Uredio je šest knjiga Praktičara (1971–73) te je autor djela Tehničko crtanje (1948), Čitanje tehničkih crteža (1959), Osnove tehničkog crtanja s radnim zadacima (1962), Zadaci iz tehničkog crtanja (1964), Mjere i oznake (1967). Sva djela imala su više izdanja, a knjiga Tehničko crtanje (1957) uvrstila ga je među svjetske autore iz toga područja.
Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu u razdoblju od 1979. do 1989. Zagreb, 1989., str. 245.
D. Taboršak: KOVAČ, BRANKO. Hrvatski biografski leksikon, sv. 7, 2009., str. 745.