Kristal, poduzeće za proizvodnju i preradbu stakla osnovano 1951. u Samoboru; jedan od najvećih proizvođača olovnoga i kristalnoga stakla u Jugoslaviji.

Temelji su mu postavljeni 1939., kada su trgovci židovskoga podrijetla Kohn i Schidlow u suradnji s češkim staklarskim majstorom Vaclavom Kubičekom osnovali brusionicu kristala i običnoga stakla pod nazivom Kristalerija. Radionica je bila smještena u Gornjem Kraju, zapošljavala je oko 30 radnika, a sirovine i oblikovano staklo za brušenje nabavljali su se u Češkoj. Godine 1942. otkupio ju je zagrebački obrtnik Franjo Valent, koji ju je vodio do nacionalizacije 1948., kada je nastavila djelovati pod nazivom Kotarsko staklarsko poduzeće Kristal.







Kako je zbog nestanka zaliha kristala za obradbu te jake konkurencije privatnih radionica za brušenje stakla dospjelo u krizu, poduzeće je vlastitim snagama odlučilo krenuti u izgradnju pogona za topljenje stakla na mjestu nacionaliziranoga zemljišta stare gipsaonice u Rudarskoj Dragi. Pogon je započeo s radom 1951., kada je i službeno osnovana tvornica stakla Kristal. Staklo se topilo u jednoj četverolončanoj peći na generatorski plin. Uz peć pogon je imao nekoliko manjih prostorija za doradbu stakla te generatorsku stanicu, a od pogona su bile odvojene brusionica stakla, kemijska polirnica, skladište sirovina i pakirnica. Poduzeće je tada zapošljavalo oko 100 radnika, a asortiman proizvoda činili su cilindri za petrolejske svjetiljke, čaše, šalice, boce, pehari i sl. Staklarski majstori obrazovali su se u staklarskim poduzećima u Rogaškoj Slatini, Straži i Hrastniku. Prvi izvoz ostvaren je 1954. u Italiju, Cipar, Grčku, Indiju i Južnu Ameriku, a potom se počelo izvoziti i u Zapadnu Njemačku, Englesku i Švicarsku.







Tijekom rekonstrukcije i modernizacije tvornice u prvoj polovici 1960-ih nadograđena je proizvodna hala u koju se smjestilo šest lončarskih peći, proširen je tvornički prostor do potoka Gradne, gdje je instalirana peć za slobodno oblikovanje staklene taljevine, a umjesto generatorskoga uveden je plin propan-butan. Modernizacija je nastavljena tijekom 1970-ih, kada je unaprijeđen tehnološki proces uvođenjem kontinuiranog taljenja kristalnoga stakla, te procesi kemijskoga poliranja, doradbe i brušenja proizvoda. U tom razdoblju poduzeće je znatno proširilo proizvodni asortiman. Zapošljavalo je oko 500 radnika, a bilo je organizirano u OOUR-e Oblikovanje stakla i Oplemenjivanje stakla. Godine 1986. u tvornici je instalirana kontinuirana kadna peć za taljenje stakla, a od druge polovice 1980-ih proizvodnja se orijentirala samo na bezbojno olovno staklo kapaciteta 12 t staklene taljevine na dan. Osim na jugoslavenskom i zapadnoeuropskom tržištu, tijekom 1970-ih i 1980-ih proizvodi Kristala prodavali su se u SAD-u i u SSSR-u. Uz brušeno staklo proizvodilo se i staklo bojeno na centrifugalnim prešama. U razdoblju 1980–90. poduzeće je za dizajniranje staklenih predmeta angažiralo mnoge hrvatske umjetnike poput Raula Goldonija, Antuna Motike, Ede Murtića, Milene Lah, Želimira Janeša i dr. Potkraj 1980-ih zapošljavalo je više od 800 radnika.

Uspostavom neovisne Hrvatske, ne snašavši se u novim društveno-ekonomskim okolnostima, dospjelo je 1997. u stečaj, te ga je ubrzo potom preuzelo poduzeće Rogaška Slatina. Tada je ukinuta proizvodnja kristalnoga stakla, a umjesto njega uvedena proizvodnja kristalina, koji sadrži manji postotak olovnoga oksida od kristalnoga stakla. Poduzeće je s približno 70 radnika djelovalo do 2008., kada je likvidirano. Zgrada u Rudarskoj Dragi prodana je poduzeću → Ghetaldus. Tradiciju Kristala nastavlja nekoliko manjih privatnih poduzeća u Samoboru, no ona se ne bave proizvodnjom stakla, već samo njegovim brušenjem i graviranjem.