Objavljeno: .
Ažurirano: 8. prosinca 2018.

krstarica, velik ratni brod široke namjene, za izviđanje, zaštitu većih plovnih sastava i pomorskih komunikacija te potporu snagama pri napadima na kopno.

Prve krstarice na jedra i parni stroj pojavile su se sredinom XIX. st. Ubrzo je parni stroj postao primarni pogon, a u XX. st. pojavile su se krstarice pogonjene parnim turbinama snage i do 150 000 KS (110 325 kW) te plinskim turbinama. Tijekom povijesti su se krstaricama nazivali vrlo različiti brodovi istisnine 6000–27 000 t. Za razliku od → bojnih brodova, krstarice su bile pokretljiviji brodovi, sa slabijom oklopnom zaštitom i topovima manjega kalibra, do 150 mm. Bolje oklopljene i snažnije naoružane krstarice nazivaju se oklopnim krstašima. Vrhunac su doživjele u I. svj. ratu. Već u II. svj. ratu njihova je uloga smanjena uvođenjem nosača zrakoplova, a danas je ostalo u službi tek nekoliko brodova Rusije i SAD-a.

Model oklopnog krstaša Sankt Georg, izrađenog u pulskom Pomorskom arsenalu, 1901–03., Hrvatski pomorski muzej, Split

Polovica krstarica austrougarske ratne mornarice izgrađena je u brodogradilištima u Puli i Rijeci, a spadaju među najveće ratne brodove ikad izgrađene na prostorima današnje Hrvatske. Tako su u Pomorskom arsenalu u Puli (→ Uljanik) izgrađene 1896−1900. tri lake krstarice klase Zenta (brodovi Zenta, Aspern i Szigetvar), 1901−03. izgrađen je najbrži veliki brod austrougarske ratne mornarice, oklopni krstaš Sankt Georg, a 1908−09. i brza krstarica Admiral Spaun.

Brza krstarica Admiral Spaun, izgrađena u pulskom Pomorskom arsenalu, 1909., NH 87417, Naval History and Heritage Command

Na osnovi posljednjega od navedenih brodova, mornarica je pokrenula gradnju triju krstarica poboljšane klase Admiral Spaun. Od tih su brodova u riječkom brodogradilištu Ganz-Danubius (→ 3. maj) izgrađene dvije brze krstarice Helgoland (1911−12) i Novara (1912−13). Iako je potkraj I. svj. rata sve brodovlje austrougarske ratne mornarice predano u jugoslavenske ruke, kasnijom raspodjelom ratnoga plijena među silama pobjednicama ni jedna krstarica nije pripala Kraljevini SHS.

Brza krstarica Novara, izgrađena u riječkom brodogradilištu Ganz-Danubius, 1912., NH 87444 Naval History and Heritage Command
Osnovne značajke nekih od krstarica izgrađenih u domaćim brodogradilištima
Zenta Sankt Georg Admiral Spaun Niobe (Dalmacija)
Duljina (m) 97 124 131 105
Širina (m) 12 19 13 12
Istisnina (t) 2350 (2543) 7289 (8070) 338 (3943) 2643 (2963)
Pogonski strojevi (kW) 6080 11 000 18 740 6000
Najveća brzina (čv) 21 22 27 22
Topovi (mm) 8 × 120,
8 × 47,
2 × 47
2 × 240,
5 × 190,
4 × 150,
8 × 70,
6 × 47,
2 × 37
7 × 100,
1 × 70
10 × 105

Ratna mornarica Kraljevine SHS nabavila je njemačku krstaricu Niobe, porinutu u Bremenu 1899., te ju je nakon modernizacije obavljene u Kielu uvela u službu 1926. pod imenom Dalmacija. Taj školski i zastavni brod ratne flote zarobili su Talijani 1941., od 1943. bio je u rukama njemačke ratne mornarice i popunjen mješovitom hrvatsko-njemačkom posadom s namjerom da bude predan ratnoj mornarici NDH. Iste je godine nasukana i torpedirana kod otoka Silbe, a tek je 1949. otegljena u rezalište. U svom sastavu JRM nije imao krstarica.


Ostali podatci
Što pročitati?

D. Petković: Ratna mornarica Austro-Ugarske Monarhije. Pula, 2004.

Z. Freivogel: Gradnja brodova i “opsežni popravci” za Carsku i kraljevsku ratnu mornaricu u Arsenalu u Puli. U: Stotinu i pedeset godina brodogradnje u Puli (zbornik radova). Pula, 2010. str. 39−56.

Iz arhive LZMK-a

S. Petrović, P. Mardešić: KRSTARICA. Pomorska enciklopedija, sv. 4., 1978., str. 144–150.

V. Kristić: RATNI BROD. Tehnička enciklopedija, sv. 11., 1988., str. 468–486.

krstarica
Krstarica Zenta, izgrađena u pulskom Pomorskom arsenalu (K. u. k. Kriegsmarine See Arsenal; danas Uljanik), 1899.

Velik ratni brod široke namjene, za izviđanje, zaštitu većih plovnih sastava i pomorskih komunikacija te podršku snagama pri napadima na protivničko kopno.

Kategorije i područja