Kuljanić, Elso (Stivan na Cresu, 19. XI. 1936), strojarski inženjer, stručnjak za proizvodno strojarstvo.

Na Strojarsko-brodograđevnom fakultetu (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje) u Zagrebu diplomirao je 1962., te magistrirao 1969., a na sveučilištu u Cincinnatiju (University of Cincinnati) doktorirao 1972. disertacijom Study of Wear in Single-Tooth and Multy Tooth Milling. Radio je u Institutu za alatne strojeve u Zagrebu (1964–70., 1972−75). Sveučilišnu karijeru razvijao je na sveučilištu u Cincinnatiju (1970–72), riječkom Tehničkome fakultetu (1975−93) te sveučilištu u Udinama Università degli Studi di Udine (1993−2009). Od 1981. redoviti je profesor na Tehničkome fakultetu u Rijeci, gdje je predavao kolegije Obrada metala, Obrada materijala, Obrada odvajanjem čestica. Bio je osnivač i voditelj Laboratorija za obradu odvajanjem čestica (1976–93), prodekan (1979–83) i dekan (1983–85) Fakulteta te prorektor (1989–91) i rektor (1991–93) Sveučilišta u Rijeci. Predavao je i na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu (1973–90) te bio gostujući profesor na sveučilištu Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Cambridgeu (1991., 1997) i sveučilištima u Californiji, Lisabonu te Firenci. Umirovljen je 2009.

Bavio se proizvodnim strojarstvom, obradbom odvajanjem čestica, nekonvencionalnim postupcima obradbe, optimizacijom procesa obradbe te alatima i alatnim strojevima. Razvio je metodu za identifikaciju i optimizaciju obradbe materijala, dokazao eksponencijalnu ovisnost postojanosti alata o broju zuba u glodalu te o tome razvio teoriju, otkrio plastičnu deformaciju oštrice alata od tvrdog metala i predložio metodu za maksimalno iskorišćivanje alata, odredio ovisnost sile rezanja i hrapavosti pri provlačenju, predložio novu jednadžbu postojanosti alata uključivši prvi put utjecaj broja zuba i krutosti obradbenoga sustava te njihove interakcije. Otkrio je mogućnost glodanja titanijskih slitina dijamantnim alatom, čime je omogućena jeftinija proizvodnja lopatica mlaznih motora i drugih proizvoda. Utemeljitelj je (1987) i predsjednik Međunarodne konferencije o novim proizvodnim sustavima i tehnologijama (AMST) te urednik i suautor njezina zbornika (1987−2011). Bio je voditelj međunarodnih i domaćih projekata te predsjednik Zajednice proizvodnog strojarstva Jugoslavije (1986–87). Član je HAZU-a od 1997. Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« (1977) i Nagrade za životno djelo (2011). Počasno zvanje profesor emeritus Sveučilišta u Rijeci dodijeljeno mu je 2011.