lan, rod jednogodišnjih biljaka iz porodice lanova (Linaceae), s više od 200 jednogodišnjih i višegodišnjih vrsta. Do kraja XVIII. st. uz vunu i konoplju bio je najvažnija tekstilna sirovina.

Vlakno se uglavnom dobiva iz stabljike biljke plavoga lana (Linum usitatissimum). Lan za proizvodnju vlakna najviše se uzgaja u Rusiji i Bjelorusiji (80% svjetske proizvodnje) te u Kini i Francuskoj. Godine 2018. u svijetu je proizvedeno oko 300 000 t lanenih vlakana. Vlakna, u obliku snopića (tehnička vlakna), nastaju u kori stabljike. Pektin (biljno ljepilo) povezuje vlakna s korom i međusobno u tzv. tehničko vlakno. Tehničko je vlakno izgrađeno od velikog broja pektinom povezanih kratkih elementarnih vlakana (biljna stanica). Iz stabljike se tehnička vlakna izdvajaju uklanjanjem pektina maceracijom (močenjem) u vodi, biokemijskim i kemijskim djelovanjem. Nakon močenja, drvenasti se dijelovi stabljike (pozder) odvoje od vlakna mehaničkom obradbom (lomljenje, trlenje, grebenanje). Grebenanjem i češljanjem dugačka vlakna paraleliziraju se i izdvajaju u povjesmo, a kratka otpadna vlakana ostaju zamršena i nazivaju se kučina. Elementarna vlakna duga su 10–30 mm, a debljina im je 10–30 µm. Duljina tehničkoga vlakna (300–900 mm) ovisi o vrsti lana, finoća im je 14–40 dtex. Lanena vlakna ubrajaju se među najčvršća prirodna vlakna (30–60 cN/tex), a u mokrome stanju su 5–20% jača. Prekidno istezanje iznosi svega 1,5–4%. Odlično upijaju vlagu i vodu. Glavni sastojak je celuloza (64%), a kemijska svojstva lana načelno odgovaraju kemijskim svojstvima celuloze.

Lanena vlakna cijenjena su za izradbu raznovrsnih tekstilija za ljetnu odjeću, posteljno i stolno rublje. Lan se rabi i za proizvodnju tehničkoga tekstila, u izradbi kompozita, industriji papira te u građevinskoj industriji. Uzgoj lana jednako je važan i za dobivanje sjemena.

Lan je poznat više od 10 000 godina. Najstariji nalazi lanenih sjemenki nađeni su u Mezopotamiji i na području današnjega Irana (8000. pr. Kr.). Nalazi iz staroegipatskih grobnica svjedoče da su i Egipćani od davnine uzgajali i prerađivali lan. Oko 500. pr. Kr. bio je poznat i na području današnje Nizozemske, Belgije i Njemačke. U razdoblju XVI–XVIII. st. proizvodnja i preradba lana u Europi dosegnula je vrhunac. Početkom XVII. st. uzgoj lana širio se i na području Sjeverne Amerike. Laneno je vlakno kao tekstilna sirovina bilo važno i tijekom novije povijesti, sve do kraja II. svj. rata. Međutim, rastuća potražnja za jeftinijim pamučnim proizvodima od sredine XIX. st. i proizvodnja umjetnih vlakana nakon II. svj. rata razlozi su kontinuiranog smanjenja interesa za proizvodnju lanenih vlakana. Danas je Sjeverna Amerika, posebno Kanada, orijentirana na proizvodnju lanenoga sjemena, dok se u Europi zadržala proizvodnja vlakana. U novije su doba u svijetu, pa i u Hrvatskoj, očita nastojanja za obnovom uzgoja lana radi dobivanja vlakana i sjemena.







Prvi pisani podatak o preradbi lanenih vlakana u Hrvatskoj potječe iz 1720. kada je u Ozlju otvorena prva tkaonica lana. Zaslugom češkoga industrijalca → Ivana Fiedlera koji je 1897. u Osijeku započeo s uzgojem lana i konoplje, ondje je 1901. započela s radom Tvornica za lomljenje i prženje lana Ivan Fiedler Osijek (→ LIO – Lanena industrija Osijek). Iz statističkih podataka koji obuhvaćaju razdoblje 1885–2009. vidljivo je da su u doba intenzivne kućne radinosti površine zasijane lanom bile najveće. Primjerice, u razdoblju 1901–05. u Hrvatskoj je lan bio zasijan na površini od približno 7000 ha, a slično se stanje zadržalo do I. svj. rata, nakon čega su se proizvodne površine pod lanom stalno smanjivale. Ratnih 1940-ih i poslijeratnih godina industrijska proizvodnja lana gotovo je nestala, ali su mnoga seoska gospodarstva nastavljala tradiciju uzgoja i preradbe lana za vlastite potrebe. U to doba oskudica poljoprivrednih strojeva, moderne tehnologije i odgovarajućih agrotehničkih mjera rezultirala je niskom proizvodnošću vlakana slabije kvalitete. Zbog toga, kao i pojave jeftinijih tkanina od pamuka i umjetnih vlakana 1950-ih te napuštanja tradicionalnog načina odijevanja seoskog stanovništva u narodne nošnje, površine zasijane lanom u Hrvatskoj kontinuirano se smanjuju. Potkraj XX. st. svedene su na 650 ha, dok je prinos vlakana jedva bio dovoljan za opskrbu jedinoga industrijskog pogona za preradbu lana u Črnkovcima. Početkom Domovinskoga rata i ta je tvornica zatvorena, nakon čega je naglo prestao uzgoj lana i proizvodnja lanenih vlakana. Godine 2000. pokrenuta je inicijativa za obnovu uzgoja lanene kulture u Hrvatskoj. U okviru nekoliko nacionalnih znanstvenih projekata koji su okupili istraživače s Tekstilno-tehnološkog i Agronomskoga fakulteta u Zagrebu istražene su mogućnosti revitalizacije uzgoja optimalnih kultivara lana, preradbe u vlakna te obnove tradicionalnoga ručnog tkanja.