Maričić, Noe (Šibenik, 28. XI. 1919 – Zagreb, 26. X. 2002), industrijski dizajner, zapažen po dizajnu električnih kućanskih i industrijskih aparata.

Studirao je arhitekturu u Zagrebu, a stručni ispit za građevinskog tehničara položio je 1960. Od 1963. radio je u Elektrotehničkom institutu tvornice Rade Končar u Zagrebu (→ Končar – elektroindustrija; sv. 4), gdje je zajedno s → Vladimirom Robotićem 1971. osnovao Odjel za industrijski dizajn. U tom je poduzeću radio na dizajnu industrijskih proizvoda te vizualnih komunikacija (grafički standardi, ambalaža). Posebice se ističe njegov dizajn električnih kućanskih aparata – lončić za grijanje mlijeka Beba (1970), štednjaci Florida, RK-50 i RK-55 (1972) te plinsko-električni Super (1978), ventilatorske grijalice zraka EK-PS i EK-RS (1975), mlinci MIKI 77 i MIKI II (1977–80), infracrvena grijalica Solar (1979), električne grijalice vode EGV-10 i EGV-80 (1979) te EGV 52 i EGV 122 (1981). Među dizajnom proizvoda za industrijsku primjenu zapažene su grebenaste sklopke 2G (1968–75), trofazni elektromotor 5 AZ (1972., s V. Robotićem) te aparati za zavarivanje A1–A6 (1974), od kojih su aparati A2 i A3 dobili nagradu za dizajn na beogradskom Sajmu tehnike 1974. Sudjelovao je na Zagrebačkome salonu (1983). Jedan je od dobitnika godišnje Nagrade »Vladimir Nazor« (dodijeljena Odjelu za dizajn u kojem je radio) za 1983.