Matanović Kulenović, Katarina (Vuka, 18. III. 1913 – Zagreb, 24. IV. 2003), prva hrvatska pilotkinja i padobranka.

Nakon završene gimnazije 1930. pohađala je trgovački tečaj u dopisnoj školi u Zagrebu, gdje je od 1931. radila kao činovnica u građevinskom poduzeću Švab i poslije u Poduzeću za zračni saobraćaj Aeroput. Sa zrakoplovstvom se prvi put susrela 1935. te postala članicom zagrebačkog Aerokluba. Letjeti je učila na vojnom zrakoplovu Brandenburg iz 1914. Prvi samostalan let izvela je 1936. te dobila diplomu sportskoga pilota postavši prvom hrvatskom pilotkinjom. Na aerodromu u Bežaniji u Zemunu 5. VI. 1938. sudjelovala je u grupnom skoku padobranom s visine od 1500 m, te postala prva padobranka u ovome dijelu Europe.

Osnivanjem NDH zaposlila se u uredništvu časopisa Naša krila te je istodobno primljena u službu Prve zrakoplovne luke u Zagrebu s činom poručnika. Letjela je lakim talijanskim dvosjednim zrakoplovom FL-3 na zadatcima prijevoza dokumenata, lijekova, ranjenika, vojnih zapovjednika. Ranjena je za savezničkoga bombardiranja aerodroma u Borongaju 1944., a to je značilo i prestanak njezina letenja. Ukupno je provela u zraku 790 sati. Dobila je Malu srebrnu kolajnu za hrabrost, kao prva odlikovana žena u Hrvatskoj. Nakon rata zaposlila se u Generalturistu u Zagrebu, a zatim je otišla u Köln.

Kao prva hrvatska pilotkinja i padobranka pridonijela je popularizaciji i širenju zrakoplovstva. Osnovala je žensku sekciju Aerokluba Zagreb te letjela na svim natjecanjima preleta i kružnim letovima tadašnje države. Godine 1998. odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara te je 2001. ponovno primljena u Aeroklub Zagreb.