Mihanović, braća Nikola (Doli kraj Stona, 12. I. 1846 − Buenos Aires, 24. VI. 1929) i Miho (Doli kraj Stona, 6. X. 1862 – Mar del Plata, Argentina, 6. III. 1938), brodovlasnici i iseljenički aktivisti. Osnivači i suvlasnici Jugoslavensko-amerikanske plovidbe (1924), poslije Jugoslavenskoga Lloyda, najvećega pomorskoga poduzeća u Kraljevini Jugoslaviji. Utemeljili su zakladu (danas Zaklada braće Nikole i Miha Mihanovića), sa sjedištem u Dolima, koja pridonosi razvoju toga područja.
Nikola je 1867. došao u Montevideo te preko Paragvaja u Buenos Aires. Osnovao je 1879. parobrodarsko poduzeće N. Mihanovich y Cia, koje je 1909. posjedovalo 289 brodova te tri brodogradilišta, u Buenos Airesu, El Saltu i Carmelu. Preuzeo je inicijativu brodskoga prometa na cijelom području između Buenos Airesa i Montevidea, na rijekama Urugvayu, Parani u njihovu estuariju La Plata te zapošljavao nekoliko stotina radnika i mornara Hrvata, poglavito s područja Dubrovnika i drugih dijelova Dalmacije, a svoje brodove nazivao Doli, Ston, Korčula, Zadar, Hrvatska, Dalmacija itd. Godine 1909. društvo su preuzeli Englezi pod imenom Compañía Argentina de Navegación Nicolás Mihanovich sa sjedištem u Londonu. Mihanović je ostao suvlasnik do 1918., kada je prodao svoj udio. Godine 1905. osnovao je nekoliko velikih bankarskih i trgovačkih poduzeća, a 1907. utemeljio trgovačko društvo La Importadora Austro-Hungara. Kupio je 800 km2 zemlje u provinciji Chaco i nazvao je Kolonija Dalmacija, gdje je mislio naseliti mlade hrvatske obitelji iz Argentine i domovine. Posjedovao je 20 zgrada u Buenos Airesu, a nakon I. svj. rata jednu je darovao poslanstvu Kraljevine SHS.
Miho je od 1874. živio u Argentini. Bio je komesar na parobrodu Tore brata Nikole (1881−84). Godine 1889. osnovao je brodarsko poduzeće Compañía de Navegación Sud Atlantica, jednu od najvećih južnoatlantskih brodarskih kompanija, koje je 1907. sagradilo gat za pristajanje brodova u Carmen de Patagonesu potaknuvši tako razvoj zaostaloga argentinskog juga. Uspostavio je nove trgovačke i putničke linije između Buenos Airesa i argentinskih luka na Atlantskom oceanu te većih brazilskih luka. Poduzeće, koje je 1920. imalo 29 brodova prodao je društvu Compañía Argentina de Navegación Nicolás Mihanovich sa sjedištem u Londonu. Bio je predsjednik Centra Jugoslavenske narodne obrane Jadran u Buenos Airesu u drugoj polovici 1910−ih te je tijekom I. svj. rata imao značajnu ulogu u jugoslavenskom iseljeničkom pokretu, zbog čega je bio kooptiran u članstvo Jugoslavenskog odbora u Londonu. Potpomagao je hrvatska društva u iseljeništvu, poticao obrazovanje iseljenika, u Buenos Airesu osnovao knjižnicu kojoj je darovao 1800 knjiga na hrvatskom jeziku.
M. Mojaš: Naš iseljenik Nikola Mihanović. Naše More, 19(1972) 1, str. 38−40.
M. Mojaš: Naš veliki rodoljub Miho Mihanović. Naše More, 19(1972) 5−6, str. 202−204.
