Minak, brodograditeljska obitelj, koja se u Volosko doselila početkom XIX. st. iz Opriča, sela na obroncima Učke, između Veprinca i Lovrana, postavši jednom od najjačih brodarskih obitelji na području Rijeke u XIX. st.
Pomorski kapetan Ivan Minak (Giovanni Minach) Antonov (1785–1866), isprva je svojim malim jedrenjacima prevozio i preprodavao ulje, žito, vino i drvo duž jadranske obale. Bio je zapovjednik i vlasnik austrijskoga peliga San Giuseppe (1807) i trabakula La Madonna (1809). Premda je tijekom Napoleonskih ratova pretrpio golemu štetu kad su mu za ratnih operacija u tršćanskoj luci spaljeni svi brodovi, obogatio se početkom 1820-ih, prevozeći velike količine limuna iz Sicilije u Trst i prodajući ga za prevenciju kolere koja se iznenada pojavila u gradu. Godine 1813. preselio se u Volosko, gdje mu je supruga uspješno vodila pekaru, otpremajući kruh sve do Trsta. S Andrijom Belinićem iz Lovrana bio je suvlasnik bombarde La Carolina, koju je 1815. izgradio Matija Lenac.
Uspjesi u trgovini otvorili su obitelji Minak i mogućnost samostalne brodograđevne djelatnosti. Ivan je prvo brodogradilište podignuo 1820. u Preluci kraj Voloskog, a drugo 1861. u Lipovici, između Voloskog i Opatije. U početku je gradio brodove u komisiji, a 1823. izgradio je prvi brod za svoj račun. U oba svoja brodogradilišta izgradio je petnaest brodova duge plovidbe i nekoliko brodova male obalne plovidbe, među ostalima brigantine Adelina, Corriere di Messina, Mar i Nane, brik Ivo, te barkove Padre, Figlio i Spirito. Jedrenjak Spirito, izgrađen u Lipovici 1863., isprva je prevozio žito iz Rusije u Veliku Britaniju, ugljen iz Engleske u Sjevernu Ameriku te petrolej iz američkih u britanske luke na povratku, a potom drvnu građu iz Rijeke u Marseilles, Cannes i Nicu.
Obiteljske poslove naslijedili su Ivanovi sinovi Francik, Ivan, Jerolim i Benedikt. Brodograđevnom se djelatnošću nastavio baviti Francik (1815–1884), pomorski kapetan i brodovlasnik, koji je u Preluci i Lipovici izgradio tri broda duge plovidbe te više manjih brodova za svoj račun. Posljednji brod koji je izgradio u Preluci 1872. bio je ujedno i posljednji brod izgrađen u Voloskom.
R. F. Barbalić: Regeneracija brodarstva Rijeke s obzirom na propadanje brodova na jedra duge plovidbe. Jadranski zbornik, 4(1960), str. 186.
S. Vekarić: Naši jedrenjaci. Split, 1997., str. 81.