mineralna voda, prirodna izvorska voda stalnoga mineralnog sastava, koja se od ostalih izvorskih voda razlikuje po povećanom udjelu otopljenih minerala i plinova. Nema prisutnih parazita i patogenih mikroorganizama, a potječe iz jednoga podzemnog vodonosnika te je potpuno zaštićena od svakoga vanjskog onečišćenja. Prirodna mineralna voda puni se u ambalažu (na kojoj je točno naznačen mineralni sastav) nepromijenjena na izvoru, a namijenjena je ljudskoj potrošnji. Termomineralne vode su vode koje imaju višu temperaturu nego što je godišnji prosjek temperature u njihovu okolišu. S obzirom na geološko podrijetlo mineralne vode mogu biti juvenilne (voda magmatskoga podrijetla, koja iz dubine litosfere izlazi na površinu) i konatne (voda koja se zadržala u stijenama od njihova postanka). Voda na putu prema površini prolazi kroz stijene različita sastava, otapa minerale i postiže svoj specifični kemijski sastav.

Prirodna mineralna voda ne smije se obrađivati ili mijenjati u odnosu na prirodno stanje u kojem se nalazi u podzemnome vodonosniku, osim u slučaju kada se dopuštenim postupcima uklanjaju željezo, sumpor, mangan, arsen, fluorid ili otopljeni ugljikov dioksid. Posebno je zabranjena svaka vrsta dezinfekcije jer voda u izvornome stanju mora mikrobiološki zadovoljavati zakonske odredbe, a prisutnost autohtonih mikroorganizama smije biti jedino rezultat normalnog razvoja prirodne mikroflore u vodonosniku. U prirodnu mineralnu vodu ne smije se dodavati ništa osim CO₂ (gazirana mineralna voda) kojega se dodatak i podrijetlo u vodi moraju jasno navesti na ambalaži.

Prirodna mineralna voda u zemljama članicama EU-a priznaje se na temelju nacionalnih pravilnika koji su usklađeni s odgovarajućim direktivama Europskoga parlamenta i Vijeća, a priznanje vrijedi za područje čitavog EU-a. Za razliku od ostalih voda u boci, u koje se ubrajaju prirodne izvorske vode s manjim udjelom otopljenih minerala i plinova i stolne vode, prirodna mineralna voda podliježe posebnoj direktivi Europskoga parlamenta i Vijeća o prirodnim mineralnim vodama (ostale dvije vrste vode u boci podliježu direktivi o vodi za ljudsku potrošnju). U RH 2019. priznate prirodne mineralne vode crpe se iz izvora: Janino vrelo u Pisarovini (trgovačka marka Jamnica), Sveta Jana kraj Jastrebarskog (Jana), Kalnička i Kalnička 1 u Apatovcu (Kalnička), Antunovo i Grofovo vrelo u Lipiku (Lipički Studenac). Na hrvatskom tržištu u boci se prodaju i domaće prirodne izvorske vode (npr. Studena, Cetina, Kala, Goda) i stolne vode (npr. Vitea) te uvozne prirodne mineralne vode iz Italije, Slovenije, Francuske, Njemačke, Austrije, Srbije i BiH. Podatci Hrvatske gospodarske komore pokazuju da je 2015. u Hrvatskoj proizvedeno 1 860 865 hl mineralne i gazirane vode, a ukupna je proizvodnja vode iznosila 3 740 000 hl. Neki mineralni izvori bili su poznati već u prapovijesno doba, a većina ih se počela iskorištavati u rimsko doba. Najveći hrvatski proizvođač izvorske i mineralne vode je → Jamnica, s tradicijom duljom od 190 godina. Prvu kemijsku analizu vrela u Jamničkoj kiselici naručila je 1772. Marija Terezija, od kada je voda s tog izvora zabilježena u registru mineralnih voda bečkog dvora. Na istom je dvoru svoje mjesto našla i mineralna voda iz Lipika.













Osim prirodnih mineralnih voda koje se rabe za ljudsku potrošnju, vode s povišenim sastavom karakterističnih minerala koje zbog toga imaju balneološka svojstva, odnosno blagotvoran utjecaj na zdravlje ljudi, rabe se u svrhu liječenja ljudi kupanjem (Istarske, Splitske, Lipičke toplice). Povijesno gledano, mineralnom su se vodom ljudi prvo koristili za kupanje, a tek kasnije za piće. Uporaba mineralnih voda u svrhu liječenja kupanjem regulirana je zakonskim odredbama kako bi se osiguralo zdravlje ljudi, jer se takve vode ne dezinficiraju da ne izgube svoja ljekovita svojstva pa se njihova kvaliteta tijekom uporabe u bazenima održava stalnom izmjenom vode i kontrolom broja ljudi koji je istodobno koriste.





