Moguš-Milanković, Andrea (Zagreb, 23. VI. 1953), kemijska inženjerka, stručnjakinja za anorganske materijale.

Diplomirala je na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu 1978., gdje je doktorirala 1988. u Institutu Ruđer Bošković disertacijom Termički stimulirana depolarizacijska struja fenol-formaldehidne smole (mentor M. Topić). U istom je institutu bila zaposlena od 1978. u Laboratoriju za kemiju čvrstoga stanja, a od 1990. u Zavodu za fiziku materijala, odn. Centru za nuklearnu magnetsku rezonanciju (2007); u zvanju je znanstvene savjetnice od 2007. Umirovljena je 2019. U Institutu je bila voditeljica više znanstvenih projekata, osnivačica i voditeljica Laboratorija za funkcionalne materijale (2008–19), te pomoćnica ravnatelja (2006–09). Kao naslovna docentica, izvanredna i redovita profesorica predavala je u Zagrebu na Stomatološkome fakultetu (Materijali u stomatologiji) i Prirodoslovno-matematičkome fakultetu (Istraživanje i primjena anorganskih materijala, Kemija čvrstoga stanja), na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci (Uvod u bioanorgansku kemiju, Istraživanja i primjena novih materijala u medicini), na Zajedničkom doktorskom studiju Biomaterijali zagrebačkog Instituta i riječkog i osječkog sveučilišta (Molekularne bioznanosti) te kao gostujuća profesorica na sveučilištu u Częstochowi u Poljskoj. Bavi se istraživanjem materijala, stakla, staklokeramike, biomaterijala i dentalnih materijala sa specifičnim strukturnim, električnim i termičkim svojstvima. Članica je HATZ-a od 2005.