nava, opći naziv za veći jedrenjak do XVI. st., ponajprije u zemljama Sredozemlja; na istočnojadranskoj obali uobičajen je bio i naziv nav, ponegdje i punokrižnjak. U XVII., XVIII. i XIX. st. bio je to trgovački jedrenjak s tri do pet jarbola i križnim jedrima, jednim sošnim jedrom na krmenom jarbolu, te nekoliko letnih jedara i prečaka. Osobito su bile poznate dubrovačke nave.







Dubrovačka nava XVI. st. naslijedila je → galijun, a u XVIII. st. sličila je brigantinu. Pratila je brodograđevnu praksu kraja XVI. st., kojom se nastojalo što više sniziti trup broda, uključujući nadgrađa na krmi i pramcu, kako bi se umanjio otpor zraka i vode te time povećala brzina. Jarboli su istodobno postali viši, a jedrilje veće površine. Bila je duljine 16 m, širine oko 6,5 m, visine boka 4 m, gaza 2 m, nosivosti 315 t, i imala je posadu do 20 ljudi.







Nava istočnojadranske obale XIX. st. bila je najveći onodobni teretni jedrenjak, veći od → barka. Bila je duljine 50‒80 m, širine 10‒13 m, visine 6‒8 m, gaza 3‒5 m, nosivosti 1000‒4000 t, i imala je posadu 15‒40 osoba. Imala je tri ili četiri jarbola, pretežno s križnim jedrima, osim donjega sošnog jedra na krmenome jarbolu. Nave s pet jarbola nazivale su se kliperima, kojih je na istočnojadranskoj obali bilo tek nekoliko. Najviše se rabila u trgovini Sredozemljem, osobito ruskim žitom iz crnomorskih luka, a plovila je do atlantskih europskih luka i u prekomorske zemlje. U malološinjskom brodogradilištu Martinolićevih izgrađena je 1875. nava Imperatrice Elisabetta, nosivosti 2500 t, koja je bila najveći teretni drveni brod izgrađen u Austro-Ugarskoj Monarhiji i među najvećima na cijelom Sredozemlju.