omiška strijela, gusarski i trgovački brod neretvanskih i omiških gusara, u uporabi najviše u XI. i XII. st.; u povijesnim zapisima, talijanski sagitta di Almissa. O dugovječnosti uporabe toga broda svjedoče prikazi u crkvici sv. Luke u Donjem Humcu na Braču iz XI. i XII. st. Bila je duljine 20 m, širine 4 m, visine boka do 2 m, gaza 0,8‒1,0 m. Radi osiguranja čvrstoće trupa prigodom nasrtaja na protivničku lađu, imala je tri bočna ojačanja trupa na svakom boku. Bila je opremljena dvama jarbolima s latinskim jedrima, a imala je do 15 pari vesala i posadu 40–50 ljudi. Na jarbolima nije bilo koševa, već su se motritelji penjali do križeva vrzama. Križevi su bili izrađeni nastavljanjem međusobno spojenih oblica. Konoplje je bilo mnogobrojno te svjedoči o razvijenosti uporabe latinskoga jedra. Na krmi su bila dva kormilarska vesla. Jedro se rabilo kad je bilo vjetra, a vesla za tišine i u završnome dijelu osvajanja protivničkoga broda. Pramac je završavao šiljastim kljunom okovanim željezom, kojim se probijalo bokove napadnutih brodova. Zahvaljujući brzini i dobrim manevarskim svojstvima, omiške su strijele mogle munjevito napasti i brzo se povući u plitke zaljeve, kamo ih protivnik nije mogao slijediti.