Ostojić, Branko (Valpovo, 7. III. 1930 – Rijeka, 22. III. 2007), elektrotehnički inženjer, stručnjak za kibernetiku.

Diplomirao je 1956. pri elektrotehničkom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu te doktorirao 1974. disertacijom Teorija stohastičkog automata zasnovana na neformalnim neuralnim mrežama (mentor R. Tomović) na Tehničkome fakultetu u Rijeci. Zaposlio se u Željezari Zenica, 1958. došao je u Rijeku gdje je radio kao glavni projektant za automatizaciju brodskih i kopnenih postrojenja i šef projektnog odjela tvornice Svjetlost, 1964–67. bio je tehnički savjetnik poduzeća Brodomaterijal, zatim honorarni profesor na Višoj pomorskoj školi (danas Pomorski fakultet u Rijeci) i honorarni predavač na Strojarskome fakultetu (danas Tehnički fakultet u Rijeci). Od 1970. radio je na Tehničkome fakultetu u Rijeci, od 1981. kao redoviti profesor; umirovljen je 1991. Predavao je kolegije Osnove automatizacije, Automatizacija broda, Automatizacija alatnih strojeva, Automatizacija proizvodnih sistema u području strojarstva. Bio je predstojnik Zavoda za elektrotehniku (1988–92).

Znanstveno se bavio područjem automatizacije i kibernetike te bio jedan od prvih znanstvenika koji je započeo s razvojem nove tehnološke koncepcije baziranih neuronskih računala (tzv. šesta generacija računala). Autor je knjiga Osnove automatizacije. Atlas nacrta (1978–89), Automatizacija broda. Atlas nacrta (1980), Digitalna automatizacija alatnih strojeva. Atlas nacrta (1980).