raketno modelarstvo, gradnja letećih modela raketa te natjecanja njima. Natjecateljske su kategorije: S1 – raketni modeli za postizanje visina; S2 – raketni modeli za nošenje tereta; S3 – raketni modeli s padobranom; S4 – raketoplani za trajanje leta; S5 – makete raketa za postizanje visina; S6 – raketni modeli s vrpcom, za trajanje leta; S7 – makete raketa i kozmičkih brodova za ocjenjivanje autentičnosti; S8 – raketne jedrilice. Raketno modelarstvo, kojim se uglavnom bave mlađe dobne skupine, u uskoj je vezi s amaterskom (eksperimentalnom) raketnom tehnikom usmjerenom na konstrukciju složenijih raketa i raketnih motora, ostvarivanje suborbitalnih letova te rješavanje teorijskih i praktičnih problema, kojom se bave stručnjaci entuzijasti.
Intenzivniji razvoj amaterske raketne tehnike u svijetu počeo je u doba prvih svemirskih letova, koje je pratilo osobito zanimanje javnosti. Potkraj 1950-ih u SAD-u razvilo se raketno modelarstvo kao sigurna alternativa amaterskoj raketnoj tehnici, koja je u to doba doživljavala česte havarije. Iz tog su razloga uspostavljeni sigurnosni kodeksi, kojima su uvedena ograničenja u pogledu težine, materijala, raketnih motora i dr. Raketni su se modelari ubrzo počeli udruživati u klubove i saveze te održavati prva natjecanja. U Europi se raketno modelarstvo počelo širiti početkom 1960-ih, a prvo svjetsko prvenstvo održano je u SFRJ (u Vršcu) 1972.
U Hrvatskoj se raketno modelarstvo, kao sastavni dio rada pojedinih aeroklubova, počelo razvijati gotovo istodobno kada i u svijetu. Astronautička sekcija pri riječkom aeroklubu Krila Kvarnera osnovana je 1960., a Astronautički i raketni klub Zagreb osnovan je 1964. Kao začetak organiziranja na republičkoj razini, 1963. utemeljeno je Astronautičko i raketno društvo Hrvatske, koje je 1967. preraslo u Astronautički i raketni savez Hrvatske (→ Hrvatski astronautički i raketni savez). Savez je organizator redovitih državnih prvenstava u raketnome modelarstvu, smotri, manifestacija te drugih oblika popularizacije astronautike i raketne tehnike.
U doba najvećega zanimanja za amatersku raketnu tehniku i raketno modelarstvo, mnoge su škole, klubovi i udruženja sudjelovali u izradbi raketa i modela, provodila su se ispaljivanja i natjecanja. Popularna je bila i tzv. raketna pošta, tj. prigodne dopisnice s propisnom markom i žigovima, koje su se lansirale u amaterskim raketama te su, nakon mekoga prizemljenja dijela u kojem su se nalazile, imale filatelističku vrijednost.
Tijekom održavanja kongresa Međunarodne astronautičke federacije (International Astronautical Federation) u Beogradu 1967., na Fruškoj je gori ispaljena trostupanjska raketa na čvrsto gorivo VEGA-3C mase 568 kg, slovenskih raketnih amatera iz Celja, te je postigla visinu od rekordna 32,5 km, a u lansiranju je sudjelovao i → Josip Kotnik.
Iz područja raketnoga modelarstva na hrvatskom se jeziku ističu knjige domaćih autora Raketno modelarstvo (1968) Ivana Alajbega i Uvod u zrakoplovno i raketno modelarstvo (1987) Gradimira Rančina.
A. Petak: Tehnička kultura u Hrvatskoj. Zagreb, 1992.
M. Smokvina: Razvoj amaterske raketne tehnike u Rijeci. Prezentacija uz izlaganje i tekst izlaganja. Rijeka, 2011.
M. Jukić: Narodna tehnika Hrvatske ‒ Hrvatska zajednica tehničke kulture, 70 godina tehničke „svestranosti i masovnosti“ mladih. Arhivski vjesnik, 59(2016) 1., str. 207‒222.