Rusjan, braća Joško (Trst, 23. IX. 1884 – Buenos Aires, 3. XII. 1953) i Eduard (Trst, 6. VI. 1886 – Beograd, 9. I. 1911), graditelji zrakoplova, pioniri hrvatskoga zrakoplovstva.

U Gorici su izučili bačvarski zanat te očevu bačvarnicu pretvorili u radionicu zrakoplova, gdje su 1900. izradili prvi leteći model. Vrsni konstruktori, manjak iskustva i teorijskoga znanja nadoknađivali su proučavanjem objavljenih djela i publikacija iz područja zrakoplovstva te proučavanjem zrakoplova i motora na avijatičarskim skupovima, poput onoga u Brescii 1909. Iste godine sagradili su svoj prvi zrakoplov, pogonjen motorom Anzani snage 25 KS (18,6 kW). Nakon početnih neuspjeha, zrakoplov je pregrađen te nazvan Eda I. Tim je dvokrilcem Eduard izveo prvi let zrakoplovom vlastite konstrukcije u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Prvim letom na visini od 2 m zrakoplov je preletio 60 m, te nekoliko dana kasnije 600 m na visini od 12 m. Do 1910. u Gorici su braća sagradila još nekoliko zrakoplova različite konstrukcije, sve pogonjene navedenim motorom i naziva Eda. Zbog nedostatka novca i nemogućnosti daljnjeg razvoja i proizvodnje zrakoplova, 1910. udružili su se s → Mihailom Merćepom, zagrebačkim fotografom i sportskim djelatnikom, koji je, zanesen pojavom zrakoplovstva, planirao pokrenuti proizvodnju. Merćep je u posao uložio zvjezdasti zrakoplovni motor Gnome snage 50 KS (37,2 kW) te sagradio hangar na vojnome vježbalištu između zagrebačke Selske ceste i potoka Črnomerec, dok su braća uložila konstrukciju zrakoplova izgrađenu u Gorici, vještinu i znanje konstruiranja. Dolaskom Rusjanovih u Zagreb, na ovim je prostorima došlo do značajnog poticaja razvoju zrakoplovstva.







U njihovu prvome zagrebačkom zrakoplovu, jednokrilcu s motorom snage 50 KS, Eduard je izveo 1910. prvi javni let u Zagrebu te dosegnuo visinu od stotinjak metara. Na javnom uzlijetanju u Beogradu 1911. njegov je zrakoplov pogodio nalet vjetra i otrgnuo mu krilo, pri čemu je poginuo, postavši 34. zrakoplovna žrtva u svijetu.

Nakon Eduardove pogibije Joško je ostao u Merćepovoj radionici i s → Dragutinom Novakom do 1913. sagradio još pet jednokrilnih zrakoplova. Nakon raspada Merćepove zajednice otišao je u Francusku kako bi nastavio svoj rad u zrakoplovstvu. Zbog nadolazećeg I. svj. rata Francuzi mu nisu bili naklonjeni te je 1913. otišao u Argentinu, gdje je izumio, konstruirao ili usavršio niz uređaja i različitih mehanizama, ali se više nije bavio zrakoplovstvom.