Starčević, Ivan (Aleksinica kraj Gospića, 25. IX. 1855 − Rijeka, 5. XII. 1911), austrougarski časnik, zrakoplovac i konstruktor.

U Bečkome Novom Mjestu 1875. završio je vojnu akademiju. Iste godine postao je časnik topništva vojske Austro-Ugarske Monarhije. Zainteresirao se za aeronautiku te je u Beču 1897. završio aeronautički tečaj i preuzeo dužnost zapovjednika Vojno-zrakoplovnog zavoda (Militär-Aeronautische Anstalt). Sudjelovao je u mnogim letovima balonom. Leteći u balonu Sirius 1904., pri spuštanju je doživio nesreću u kojoj je teško ozlijeđen, a nakon duljega oporavka vratio se letenju. Kao zapovjednik topničkoga vezanog balonstva 1907. objavio je članak O letu zračnim brodom (Über Luftschiffahrt) u kojem je iznio presjek povijesti aeronautike te stanje u svijetu i Monarhiji, a pozornost usmjerio na letjelice teže od zraka. Istaknuo se radom na razvoju i modernizaciji aeronautičkoga odjela te osposobljavanju prvih kadrova. Izabran je za dopredsjednika Bečkoga aerokluba 1904., a bio je aktivan u bečkoj udruzi letačkih inženjera Wiener Flugtechnischer Verein. U čin pukovnika promaknut je 1908. Osmislio je i konstruirao više tehničkih pronalazaka, od kojih je nekoliko patentirao te su mu za njih dodijeljena vojna odličja. Neki od njih su kronograf te statoskop, uređaj s dvama stupcima tekućine za mjerenje vertikalne brzine leta, koji se rabio u austrougarskim balonskim snagama.