Stražičić, Nikola (Babino Polje na Mljetu, 12. III. 1924 – Rijeka, 11. VIII. 2018), geograf i povjesničar, doajen suvremene pomorske geografije u Hrvatskoj.

Na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1952. geografiju i povijest, a doktorirao 1979. disertacijom Otok Cres. Prilog poznavanju geografije naših otoka. Radio je u Učiteljskoj školi u Rijeci, gdje je ubrzo s Petrom Strčićem pokrenuo studije geografije i povijesti. Nakon što je Škola 1963. preustrojena u Pedagošku akademiju, osnovao je Katedru za geografiju te nastavio predavati do 1977., kada je pri preustroju Pedagoške akademije u Pedagoški fakultet ukinut smjer geografije. Uz rad na Pedagoškoj akademiji, od 1960. bio je profesor na Višoj pomorskoj školi u Rijeci, odn. Fakultetu za pomorstvo i saobraćaj od 1978 (danas Pomorski fakultet). Bio je prodekan Fakulteta 1982−84. Umirovljen je 1997. Godine 1998. izabran je u počasno zvanje professor emeritus.

Područja su njegova znanstvenoga i stručnoga interesa bila geografija i povijest, posebice Rijeke i Primorja. Autor je udžbenika Pomorska geografija svijeta (1984) i Pomorska geografija Jugoslavije (1989), kao i udžbenika Pomorskoputnički terminal u Rijeci (s H. Baričevićem i suradnicima, 1993) te Pravci i dinamika robnih tokova u svijetu (1986). Također je autor knjiga Tekući tereti na međunarodnom pomorskom tržištu (1984), Brodarstvo u svijetu. Regionalno-geografski aspekti (1985), Prirodna osnova geoprostora (s M. Brazdom i suradnicima, 1986), Prapovijesne gradine na području grada Rijeke (1998) i Riječki izvori i vodotoci (1999) te je bio suradnik na Hrvatsko-engleskome rječniku pomorskog nazivlja (1991). Dugogodišnji je suradnik LZ-a (Pomorska enciklopedija, Pomorski leksikon). Za znanstveni rad dodijeljeno mu je državno odličje Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića (1997).