teretni brod, trgovački brod namijenjen prijevozu tereta. Prema području plovidbe razlikuje se teretni brod za plovidbu unutarnjim vodama (→ plovila unutarnje plovidbe), riječno-morski teretni brod i morski teretni brod. Posljednji može biti obalne plovidbe, velike obalne plovidbe i duge (neograničene, oceanske) plovidbe. Prema redovitosti prijevoza teretni brod može biti tramperski (tramper, brod lutalica), koji plovi prema ugovoru zaključenome za jedno ili više putovanja, ili linijski, koji plovi po utvrđenome plovnom redu.

Teretni se brodovi prema vrsti tereta dijele na brodove za prijevoz krutoga tereta, rasutoga tereta i tekućega tereta (→ tanker). Brodovi za prijevoz krutoga i rasutoga tereta su: brod za opći teret (prevozi komadni ili upakirani teret), brod za teške terete (prevozi velike, teške komadne terete u skladištima ili na palubi, koji se ukrcavaju i iskrcavaju brodskim dizalicama velike nosivosti ili uranjanjem broda), kontejnerski brod (prevozi kontejnere standardnih dimenzija), brod za trupce, brod za stoku, višenamjenski brod (prevozi više vrsta tereta, npr. općega tereta, kontejnera, rasutoga, hlađenoga, tekućega tereta i sl.), brod za rasuti teret (prevozi rudače, žito i sl.), brod za ugljen, brod za hlađeni teret, brod za vozila, brod za automobile, ro-ro brod (od engl. roll on – roll off: ukotrljati – iskotrljati; prevozi teret koji se ukrcava i iskrcava na vozilima), brod za vagone, brod za teglenice (prevozi teglenice koje se na palubu ukrcavaju brodskim teretnim uređajem).







Prvi teretni brodovi u Hrvatskoj

Uz obale istočnoga Jadrana teretni se promet od davnine odvijao malim obalnim jedrenjacima i tradicijskim brodicama (→ tradicijska brodogradnja). U nekim su se domaćim pomorskim središtima u pojedinim razdobljima gradili teretni brodovi koji su održavali trgovačke veze s udaljenim dijelovima svijeta. Tako je u XV‒XVII. st. dubrovačka trgovačka mornarica raspolagala teretnim brodovima koji su bili među najvećima na svijetu – dubrovačkim karakama, nosivosti oko 900 t. Na prijelazu iz XVIII. u XIX. st. Mali Lošinj imao je 154 broda, od toga 41 brod prikladan za plovidbu svjetskim morima. U doba procvata domaće duge plovidbe u drugoj polovici XIX. st., hrvatski jedrenjaci građeni u riječkim brodogradilištima plovili su svijetom prevozeći ugljen, žito, drvenu građu i drugi raznovrstan teret. Brik Splendido oplovio je svijet 1852‒57., bark Stefano stradao je uz obalu Australije 1875., a posljednji jedrenjak duge plovidbe Capricorno porinut je 1883. Istodobno su lošinjski brodovlasnici imali 94 jedrenjaka duge plovidbe ukupne nosivosti 30 477 t, a 1870. 131 jedrenjak ukupne nosivosti 62 461 t. U lošinjskim je brodogradilištima 1875. izgrađena nava Imperatrice Elisabetta nosivosti 2500 t, najveći drveni brod izgrađen u Austro-Ugarskoj Monarhiji i među najvećima na cijelom Sredozemlju, a 1885. željezni bark Gange nosivosti 1680 t, prvi željezni jedrenjak duge plovidbe austrougarske trgovačke mornarice izgrađen u nekom domaćem brodogradilištu. (→ brodovi na vesla i jedra)







Prelaskom na parni pogon jačala je ponajprije obalna linijska plovidba putničko-teretnim brodovima, no počeli su se javljati i teretni parobrodi duge plovidbe. Prvi čelični parobrod duge plovidbe Liburno izgrađen je 1873. u Riječkom tehničkom zavodu (→ Torpedo), a teretni čelični parobrod duge plovidbe Africana, nosivosti 2000 t i duljine 72 m, 1927. u Malome Lošinju. Najvažnija su parobrodarska društva oceanske plovidbe bila ona lošinjska, dubrovačka i riječka. Dubrovačka je plovidba na vrhuncu svojega poslovanja 1939. imala flotu od 11 teretnih parobroda duge plovidbe. (→ parobrod)

Razdoblje nakon II. svj. rata do danas

Nakon II. svj. rata počela je obnova trgovačke flote, a u drugoj polovici 1950-ih u većim domaćim brodogradilištima izgrađeni su teretni brodovi po kojima je hrvatska brodogradnja postala prepoznatljiva u svijetu. U razdoblju 1954‒2015. izgrađena su 382 teretna broda.

U pulskom brodogradilištu → Uljaniku su kao prvi teretni brodovi izgrađena 1954. dva mala broda za opći teret nosivosti 410 t. Godine 1956. porinut je teretni brod Uljanik, nosivosti 10 200 t, u koji su ugrađeni prvi dizelski motor i prva električna razvodna ploča vlastite proizvodnje, a od 1958. grade se brodovi i za inozemne naručitelje. Od teretnih brodova isprva su se gradili pretežno višenamjenski brodovi i brodovi za rasuti teret, dok se potkraj 1970-ih Uljanik počeo specijalizirati za namjenske brodove. Tada su izgrađeni prvi brodovi za prijevoz vagona, potom i brodovi za hlađeni teret, brodovi za prijevoz automobila, žive stoke, kontejnera. Do 2015. u tom je brodogradilištu izgrađeno 140 teretnih brodova. Među njima ističu se brodovi izabrani za brodove godine u prestižnim stručnim časopisima: brod za hlađeni teret Hornbay (1990), kapaciteta 322 kontejnera, brod za prijevoz vagona Makhachkala I (2005), kapaciteta 52 vagona, brod za prijevoz automobila Höegh Delhi (2007), kapaciteta 7000 automobila, koji je s 13 paluba dugih 200 m i širokih 32 m jedan od najvećih brodova te vrste na svijetu.

U brodogradilištu → 3. maj prvi su teretni brodovi, tramperi nosivosti oko 10 500 t, izgrađeni 1956. Jedan od njih, Silvretta, bio je prvi brod u tadašnjoj državi izgrađen za izvoz. Od 1957. gradili su se i teretni linijski brodovi, dok su 1962. izgrađeni prvi brodovi za rasuti teret. Godine 1979. izgrađena su dva ro-ro/kontejnerska broda za domaćeg naručitelja, a 1993‒96. tri kontejnerska broda za strane i domaće naručitelje. U tom su brodogradilištu do 2010. izgrađena 82 teretna broda, pretežno višenamjenska, te za opći i rasuti teret. Brodovima godine proglašeni su kontejnerski brod Jadroplov-Pride (1996), kapaciteta 2260 jedinica, te višenamjenski brod Taixing (1997), nosivosti 22 000 t.













U Brodogradilištu Split (→ Brodosplit) izgradnja teretnih brodova započela je 1957. Višenamjenski brod Marjan, nosivosti 10 100 t, bio je prvi u nizu takvih brodova za domaće brodare. Već 1958. počela je izgradnja višenamjenskih teretnih brodova za strane naručitelje, od 1962. gradili su se brodovi za prijevoz rasutog tereta, a od 1981. i brodovi za hlađeni teret. U splitskom je brodogradilištu do 2015. izgrađeno 129 brodova. U novije doba ističu se brod za prijevoz narančina soka Orange Star (2011), nosivosti 37 000 t, i brod za rasuti teret Sveti Dujam (2011), nosivosti 51 000 t, koji je proglašen brodom godine, te brodovi za prijevoz teških tereta Fairmaster (2014) i Jumbo Kinetic (2015), nosivosti 14 000 t.













U → Brodogradilištu Kraljevica 1957‒61. izgrađeni su prvi riječno-morski brodovi za opći teret, brodovi za prijevoz drva i za prijevoz stoke za domaćeg i stranog naručitelja. U tom je brodogradilištu do 1993. izgrađeno 17 teretnih brodova, koji se poslije više nisu gradili. Brod za prijevoz paletiranoga tereta Lisfoss, nosivosti 3400 t, proglašen je 1990. brodom godine.

U brodogradilištu Jozo Lozovina – Mosor (→ Brodotrogir) prvi je teretni brod za opći teret Jelsa, nosivosti 3000 t, izgrađen 1962., a tramperski brodovi gradili su se od 1965. Do 2002. u tom je brodogradilištu izgrađeno ukupno 14 teretnih brodova.

Početkom 1990-ih hrvatski su brodari raspolagali s približno 200 teretnih brodova, a najveći među brodarima bili su Croatia Line (→ Jugolinija) iz Rijeke, → Tankerska plovidba iz Zadra, → Atlantska plovidba iz Dubrovnika, → Jadroplov iz Splita, → Lošinjska plovidba iz Maloga Lošinja, → Slobodna plovidba iz Šibenika, → Mediteranska plovidba iz Korčule. Nakon godina krize u svjetskom brodarstvu i gašenja nekih hrvatskih brodara, početkom 2017. Atlantska plovidba raspolagala je flotom od 17 brodova za prijevoz rasutoga tereta (ukupne nosivosti 1 022 621 t), Tankerska plovidba flotom od sedam takvih brodova (307 202 t), Jadroplov šest (364 114 t), a Uljanik Plovidba flotom od pet brodova za prijevoz rasutog tereta (325 680 t). (→ brodarstvo)