uže, linearna tehnička tekstilija, debljine veće od četiri milimetra, namijenjena za privezivanje, prijenos i učvršćivanje tereta, privezivanje brodova, sigurnosno pričvršćivanje u alpinizmu, speleologiji, jedriličarstvu, padobranstvu i ostalim ekstremnim sportovima, te mnogim drugim gospodarskim djelatnostima.

Izrađuje se sukanjem (užarenjem) ili višestrukim končanjem dvaju ili više strukova vlakana, odnosno užarske pređe, a sve češće i pletenjem na strojevima za prepletanje, kao jednoslojno, dvoslojno i spiralno pletena užad. Pletena i končana užad s četirima strukovima ili više njih u šupljini uzduž središnje osi užeta često sadržava uložak ili jezgru, koja preuzima opterećenja užeta. Za izradbu užadi nekada su se rabila samo prirodna vlakna velike čvrstoće i otpornosti na atmosferilije (konoplja, sisal, kokos, manila, juta) te metalna žica. Danas se užad većim dijelom izrađuje od umjetnih vlakana velike čvrstoće (tehnički tipovi poliesterskih, poliamidnih, polipropilenskih i vinilalnih vlakana), a jezgra od metalnih (čeličnih) i aramidnih niti. Uže od biljnih ili umjetnih materijala relativno malog promjera naziva se konop, konopac ili vezivo.

Užarstvo u Hrvatskoj

Konopi i užad za potrebe seoskih domaćinstava su se tijekom stoljeća izrađivali ručnim sukanjem vlakana od konoplje i brnistre, rjeđe lana. Prva manufaktura brodskih konopa osnovana je 1764. u Rijeci zaslugom talijanskoga poduzetnika Nicolòa Crespija. Iz nje se poslije razvila → Riječka tvornica konopa, jedno od najstarijih industrijskih poduzeća u Rijeci. Početkom XX. st. u tvornici se izrađivala užad za brodogradilište Danubius-Schönichen-Hartmann (od 1948. brodogradilište 3. maj) i tvornicu Torpedo u Rijeci te za austrougarsku flotu u Puli. Godine 1988. bila je preseljena na Škurinje, a 1999., nakon 235 godina neprekinutoga rada, tvornica je zatvorena. Godinu nakon riječke tvornice s radom je započela velika užarija u Čepinu. Osnovao ju je vlastelin Ivan Kapistran Adamović, nakon što je na svojim posjedima na veliko počeo saditi konoplju. Svoje proizvode izvozila je čak u Amsterdam. U doba Austro-Ugarske Monarhije djelovale su i tvornice užadi u Fažani, Senju, Omišu i Vodicama.

Godine 1941. od 220 tada djelatnih poduzeća na području Hrvatske 13 ih se bavilo izradbom užadi. Jedno od najdugovječnijih poduzeća za proizvodnju užarije i sličnih proizvoda koje još uvijek radi je Konoplja, osnovana 1947. u Zagrebu. Od 1994. proizvodnja je premještena u Samobor. Proizvodni asortiman obuhvaća raznovrsnu klasično sukanu užad od vlakana konoplje, sisala, poliestera i polipropilena, nautički program užadi za privez i sidrenje, užadi za jedrenje i priveznice, uglavnom pletenih konstrukcija od poliesterskih i polipropilenskih vlakana visoke čvrstoće te sigurnosne užarske proizvode od čvrstih prirodnih i umjetnih vlakana.







Tvornica Otočanka, osnovana 1958. u Zadru proizvodila je čeličnu užad. Njezin pravni sljednik danas je Tvornica konopa i veziva (TKV), koja djeluje od 1992. Glavninu proizvoda čine raznovrsna sukana užad i konopi od tehničkih poliesterskih, poliamidnih i polipropilenskih vlakana, raznovrsnih konstrukcija i debljina, ovisno o predviđenoj namjeni koja obuhvaća široko područje primjene. Zadržan je i dio asortimana klasično sukane užadi i konopa od tvrdih prirodnih vlakana (konoplja, sisal, juta), većinom namijenjene hobistima te potrebama obrtnika, građevinara i sl. Od 1973. konope, užad i pletenice za raznovrsne namjene uglavnom od poliesterskih, poliamidnih i polipropilenskih vlakana proizvodi i Tekstilna užarija Anić u Zadru, kao i sve manji broj drugih obrtničkih užarija namijenjenih lokalnomu plasmanu proizvoda.