Vekarić, Stjepan (Trogir, 9. IV. 1917 – Montagnola, Švicarska, 1. II. 1991), pomorski kapetan, povjesničar pomorstva, publicist i leksikograf.
U Dubrovniku je završio Pomorsko-trgovačku akademiju 1935. te Pomorsku vojnu akademiju 1938. Dodijeljen mu je čin poručnika korvete te je kao časnik plovio u službi Kraljevske jugoslavenske ratne mornarice. Priključio se Mornarici NOVJ (nakon rata JRM), gdje je do 1946. bio časnik. Nakon demobilizacije bio je glavni urednik publikacija Jugoslavenskoga mornara (1946–51) i Mornaričkoga glasnika (1951–60) u Splitu, te stručni redaktor za vojnopomorsku povijest i zemljopis Vojne enciklopedije Vojnoizdavačkoga zavoda u Beogradu (1961–64). Od 1964. bio je zaposlen u Brodarskom institutu u Zagrebu. Umirovljen je 1968.
Pripada krugu istaknutih hrvatskih pomorskih časnika koji su se bavili znanstvenim istraživanjem prošlosti i nasljeđa svoje struke. Posebno se bavio poviješću brodarstva pelješkoga kraja. Pomoćnik glavnoga urednika Pomorske enciklopedije LZ-a bio je 1978–89. Suautor je stručnih rječnika, te autor udžbenika Pomoćni brodovi (1952) i Jedrenjaci i brodovi naših brodogradilišta (1953), koji su pridonijeli stručnoj izobrazbi pomorskih kadrova. Najpoznatija su njegova znanstveno-popularna povijesna djela Agonija na dnu mora (1958), Pelješki jedrenjaci (1960), SOS na Jadranu (1964), Tri stoljeća pelješkog brodarstva (1987), Naši jedrenjaci (1997). Bio je i urednik časopisa i zbornika: Dubrovačko pomorstvo, Pomorski zbornik, Pelješki zbornik, Anali Historijskog instituta u Dubrovniku. Smatra ga se jednim od vodećih povjesničara hrvatskoga pomorstva.
M. Kozličić: Kapetan Stjepan Vekarić (1917.–1991.). Pomorac, znanstvenik i enciklopedist. Dubrovnik, 3(1992) 1, str. 184–185.