Vjesnik d. d., tiskarsko poduzeće sa sjedištem u Zagrebu. Bavi se tiskanjem novina i drugih tiskovina.

Osnovano je 1946. spajanjem dnevnoga lista Vjesnik (počeo izlaziti 1940. odlukom Komunističke partije Hrvatske kao ilegalni tjednik) i redakcija još 11 listova koji su izlazili u Zagrebu, a isprva je djelovalo pod nazivom Narodna štampa sa sjedištem u Masarykovoj ulici 28. U njegovu je sastavu bila tiskara, koja se 1948. izdvojila u zasebno poduzeće pod nazivom Štamparija novina. Poduzeća Narodna štampa i Štamparija novina ujedinila su se 1951. u novo Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Vjesnik (NIŠP Vjesnik). Pokretanjem niza novih izdanja tehničko-proizvodna baza poduzeća počela se širiti, kao i njegova prodajna mreža. Među ostalima, 1952. osnovan je tjednik Vjesnik u srijedu, a 1957. pokrenut je i drugi dnevni list Večernji vjesnik, koji nakon spajanja s Narodnim listom (osnovan 1945), od 1959. izlazi pod nazivom Večernji list.

Osim novinsko-izdavačkoga poduzeća Narodni list (u sastavu kojega je od 1957. bila Hrvatska seljačka tiskara iz Zagreba), Vjesniku je 1959. pripojen grafičko-nakladni zavod Tipografija. Tada je poduzeće započelo proizvodnju u bakrotisku, što je omogućilo kvalitetno višebojno tiskanje. Osim izdavanja novina i časopisa, tako sjedinjeni kolektiv proširio je svoju djelatnost u grafičkim uslugama i u proizvodnji raznovrsnih grafičkih artikala. Nabavom novih knjigotiskarskih i knjigovežačkih strojeva porasla je i proizvodnja knjiga. Poduzeće je 1960. zapošljavalo 1733 radnika.









Uvođenjem novih tehnologija prostor u Masarykovoj ulici postao je preskučen, zbog čega je 1959. kupljeno zemljište između današnje Slavonske avenije na sjeveru, Odranske ulice na jugu, Savske ceste na zapadu i Cvjetne ceste na istoku, na kojem je prema projektu arhitekta Antuna Ulricha i suradnika 1963. dovršena izgradnja velikoga zdanja s pogonom tiskare i neboderom za smještaj redakcija i stručnih službi. Tada su nabavljene i nove rotacije i ostala suvremena grafička oprema. Povećane naklade i nova izdanja tražili su sve veće kapacitete te je 1966. nabavljena nova bakrorotacija iz Istočne Njemačke. Poduzeće je u tom razdoblju izdavalo oko 30 različitih izdanja. Dnevnici su izlazili u gotovo 300 000 primjeraka, naklada tjednika prelazila je milijun, a polumjesečnih revija oko 500 000 primjeraka. List Vjesnik je najveću nakladu dosegnuo 1968. kada su prosječno tiskana 106 782 primjerka po izdanju, a prodano 93 437 primjeraka. Godine 1969. u pogon je puštena prva rotacija za tiskanje dnevnika u tehnici ofseta. U njoj se isprva tiskao Večernji list, a poslije i Vjesnik. Nova bakrorotacija Cerutti počela je raditi 1970. U tom razdoblju došlo je i do promjena u slaganju sloga. Uvođenjem novih fotoslagaćih sustava velikoga kapaciteta gotovo je odumro tzv. vrući (olovni) slog i prešlo se na fotoslog. Prijašnji način prijeloma tiskovina zamijenjen je montažnim stolovima i uređajima za prijelom i montažu novinskih stranica slaganih na fotopapiru. Početkom 1970-ih poduzeće je imalo oko 2500 zaposlenih. Tada je došlo i do ozbiljnijega prodora Vjesnikovih izdanja u inozemstvo. Godine 1971. tiskan je 171 milijun primjeraka različitih izdanja, a u inozemstvo je plasirano više od deset milijuna primjeraka, što je u odnosu na 1966 (1,7 milijuna primjeraka) bilo gotovo šest puta više.







Od 1972. poduzeće je bilo organizirano u osam OOUR-a: Izdavačka djelatnost, Agencija za marketing, Novinsko-revijalna štamparija, Tisak, mehanografija i galanterija, Prodaja novina Zagreb, Vanjska prodaja, Tehničke službe i Zajedničke službe. Tijekom vremena se broj OOUR-a povećavao, a 1980. bilo ih je čak 19. Potkraj 1970-ih prihvaćena je orijentacija na dvije tehnike tiskanja novina – na ofsetu i bakrotisku, dok je visoki tisak napušten. Uz tri rotacije za dnevne listove nabavljena je nova velika rotacija Harris-Marinoni, koja je tada bila najveća i najsuvremenija rotacija u Jugoslaviji. Na njoj su se istodobno mogla tiskati sva tri dnevna lista (Vjesnik, Večernji list i Sportske novosti) u nakladi od milijun primjeraka. Godine 1979. u poduzeću je tiskano 239 milijuna primjeraka različitih izdanja, što je bilo između četvrtine i petine ukupne jugoslavenske produkcije novina, odnosno čak četiri petine ukupne naklade listova u Hrvatskoj.

Vjesnik je dosegnuo vrhunac proizvodnje i prihoda 1980-ih, kada je bio najjače novinsko-izdavačko poduzeće u Jugoslaviji, zapošljavajući gotovo 6000 radnika. Naklada lista Vjesnik ponovno je premašila 100 000 primjeraka 1984. i 1985., kada je gotovo dosegnut broj tiskanih primjeraka iz 1968. Najveće prodane naklade u Jugoslaviji poduzeće je postiglo 1984 (godinama je bilo treća izdavačka kuća iza Borbe i Politike, potom petnaestak godina druga iza Politike), čime se njegova ukupna tiskana i prodana naklada uvrstila među najviše i u europskim razmjerima. Godine 1985. tiskano je više od 267 milijuna novinskih izdanja i ukupno prodano 223 milijuna, što je bilo najmanje dva puta više od današnje ukupne produkcije i prodaje svih novinskih izdavača na hrvatskome tržištu. Tada je uz dnevnike Vjesnik, Večernji list i Sportske novosti, mnoge tjednike, polumjesečnike i mjesečnike poput Arene, Danasa, Erotike, Kviza, Studija, Svijeta, Starta, Vikenda, izlazio i velik broj povremenih izdanja, romana i stripova. Vjesnik je imao vlastitu distribucijsku mrežu, predstavništva u Beogradu, Sarajevu i Skoplju te u ostalim jugoslavenskim središtima, dopisništva u mnogim svjetskim metropolama i oko 1600 prodajnih mjesta u Hrvatskoj i Jugoslaviji.

U godini Univerzijade u Zagrebu (1987) IBM-ova računalna tehnika zamijenila je pisaće mašine u redakcijama. Tiskara je tada znatno obnovljena kupnjom novih strojeva: uređaja ELFA-SOL za razvijanje ofset-ploča bez uporabe filma, četverobojnog tiskarskog stroja Heidelberg, stroja za probne otiske, digiseta Hell, sustava za procesiranje slike, linija za uvez revija. Prva Vjesnikova bakrorotacija tada je povučena iz pogona.













Uspostavom neovisne Hrvatske, u novim društveno-političkim i tržišnim okolnostima započeo je raspad poduzeća. Tijekom 1990-ih njegovi su dijelovi privatizirani; iz poduzeća su se osamostalili pojedini listovi (Večernji list), a 2008. Vjesnik je pripojen poduzeću Narodne novine d. d. (prestao izlaziti 2012), dok su ostale djelatnosti podijeljene na niz samostalnih društava: Vjesnik d. d. – Tiskarsko-izdavačke djelatnosti, Vjesnik – Usluge d. o. o., Vjesnik – Naklada d. o. o. (prestalo djelovati 2013). Godine 2019. tiskara Vjesnik imala je oko 200 zaposlenih.





