Objavljeno: .
Ažurirano: 18. srpnja 2022.

Vjesnik d. d., tiskarsko poduzeće sa sjedištem u Zagrebu. Bavi se tiskanjem novina i drugih tiskovina.

Osnovano je 1946. spajanjem dnevnoga lista Vjesnik (počeo izlaziti 1940. odlukom Komunističke partije Hrvatske kao ilegalni tjednik) i redakcija još 11 listova koji su izlazili u Zagrebu, a isprva je djelovalo pod nazivom Narodna štampa sa sjedištem u Masarykovoj ulici 28. U njegovu je sastavu bila tiskara, koja se 1948. izdvojila u zasebno poduzeće pod nazivom Štamparija novina. Poduzeća Narodna štampa i Štamparija novina ujedinila su se 1951. u novo Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Vjesnik (NIŠP Vjesnik). Pokretanjem niza novih izdanja tehničko-proizvodna baza poduzeća počela se širiti, kao i njegova prodajna mreža. Među ostalima, 1952. osnovan je tjednik Vjesnik u srijedu, a 1957. pokrenut je i drugi dnevni list Večernji vjesnik, koji nakon spajanja s Narodnim listom (osnovan 1945), od 1959. izlazi pod nazivom Večernji list.

Osim novinsko-izdavačkoga poduzeća Narodni list (u sastavu kojega je od 1957. bila Hrvatska seljačka tiskara iz Zagreba), Vjesniku je 1959. pripojen grafičko-nakladni zavod Tipografija. Tada je poduzeće započelo proizvodnju u bakrotisku, što je omogućilo kvalitetno višebojno tiskanje. Osim izdavanja novina i časopisa, tako sjedinjeni kolektiv proširio je svoju djelatnost u grafičkim uslugama i u proizvodnji raznovrsnih grafičkih artikala. Nabavom novih knjigotiskarskih i knjigovežačkih strojeva porasla je i proizvodnja knjiga. Poduzeće je 1960. zapošljavalo 1733 radnika.

Neboder u Zagrebu prema projektu A. Ulricha

Naslovnica tjednika Vjesnik u srijedu, 1954.

Uvođenjem novih tehnologija prostor u Masarykovoj ulici postao je preskučen, zbog čega je 1959. kupljeno zemljište između današnje Slavonske avenije na sjeveru, Odranske ulice na jugu, Savske ceste na zapadu i Cvjetne ceste na istoku, na kojem je prema projektu arhitekta Antuna Ulricha i suradnika 1963. dovršena izgradnja velikoga zdanja s pogonom tiskare i neboderom za smještaj redakcija i stručnih službi. Tada su nabavljene i nove rotacije i ostala suvremena grafička oprema. Povećane naklade i nova izdanja tražili su sve veće kapacitete te je 1966. nabavljena nova bakrorotacija iz Istočne Njemačke. Poduzeće je u tom razdoblju izdavalo oko 30 različitih izdanja. Dnevnici su izlazili u gotovo 300 000 primjeraka, naklada tjednika prelazila je milijun, a polumjesečnih revija oko 500 000 primjeraka. List Vjesnik je najveću nakladu dosegnuo 1968. kada su prosječno tiskana 106 782 primjerka po izdanju, a prodano 93 437 primjeraka. Godine 1969. u pogon je puštena prva rotacija za tiskanje dnevnika u tehnici ofseta. U njoj se isprva tiskao Večernji list, a poslije i Vjesnik. Nova bakrorotacija Cerutti počela je raditi 1970. U tom razdoblju došlo je i do promjena u slaganju sloga. Uvođenjem novih fotoslagaćih sustava velikoga kapaciteta gotovo je odumro tzv. vrući (olovni) slog i prešlo se na fotoslog. Prijašnji način prijeloma tiskovina zamijenjen je montažnim stolovima i uređajima za prijelom i montažu novinskih stranica slaganih na fotopapiru. Početkom 1970-ih poduzeće je imalo oko 2500 zaposlenih. Tada je došlo i do ozbiljnijega prodora Vjesnikovih izdanja u inozemstvo. Godine 1971. tiskan je 171 milijun primjeraka različitih izdanja, a u inozemstvo je plasirano više od deset milijuna primjeraka, što je u odnosu na 1966 (1,7 milijuna primjeraka) bilo gotovo šest puta više.

Ručna slagarnica, 1970-ih

Od 1972. poduzeće je bilo organizirano u osam OOUR-a: Izdavačka djelatnost, Agencija za marketing, Novinsko-revijalna štamparija, Tisak, mehanografija i galanterija, Prodaja novina Zagreb, Vanjska prodaja, Tehničke službe i Zajedničke službe. Tijekom vremena se broj OOUR-a povećavao, a 1980. bilo ih je čak 19. Potkraj 1970-ih prihvaćena je orijentacija na dvije tehnike tiskanja novina – na ofsetu i bakrotisku, dok je visoki tisak napušten. Uz tri rotacije za dnevne listove nabavljena je nova velika rotacija Harris-Marinoni, koja je tada bila najveća i najsuvremenija rotacija u Jugoslaviji. Na njoj su se istodobno mogla tiskati sva tri dnevna lista (Vjesnik, Večernji list i Sportske novosti) u nakladi od milijun primjeraka. Godine 1979. u poduzeću je tiskano 239 milijuna primjeraka različitih izdanja, što je bilo između četvrtine i petine ukupne jugoslavenske produkcije novina, odnosno čak četiri petine ukupne naklade listova u Hrvatskoj.

Vjesnik je dosegnuo vrhunac proizvodnje i prihoda 1980-ih, kada je bio najjače novinsko-izdavačko poduzeće u Jugoslaviji, zapošljavajući gotovo 6000 radnika. Naklada lista Vjesnik ponovno je premašila 100 000 primjeraka 1984. i 1985., kada je gotovo dosegnut broj tiskanih primjeraka iz 1968. Najveće prodane naklade u Jugoslaviji poduzeće je postiglo 1984 (godinama je bilo treća izdavačka kuća iza Borbe i Politike, potom petnaestak godina druga iza Politike), čime se njegova ukupna tiskana i prodana naklada uvrstila među najviše i u europskim razmjerima. Godine 1985. tiskano je više od 267 milijuna novinskih izdanja i ukupno prodano 223 milijuna, što je bilo najmanje dva puta više od današnje ukupne produkcije i prodaje svih novinskih izdavača na hrvatskome tržištu. Tada je uz dnevnike Vjesnik, Večernji list i Sportske novosti, mnoge tjednike, polumjesečnike i mjesečnike poput Arene, Danasa, Erotike, Kviza, Studija, Svijeta, Starta, Vikenda, izlazio i velik broj povremenih izdanja, romana i stripova. Vjesnik je imao vlastitu distribucijsku mrežu, predstavništva u Beogradu, Sarajevu i Skoplju te u ostalim jugoslavenskim središtima, dopisništva u mnogim svjetskim metropolama i oko 1600 prodajnih mjesta u Hrvatskoj i Jugoslaviji.

U godini Univerzijade u Zagrebu (1987) IBM-ova računalna tehnika zamijenila je pisaće mašine u redakcijama. Tiskara je tada znatno obnovljena kupnjom novih strojeva: uređaja ELFA-SOL za razvijanje ofset-ploča bez uporabe filma, četverobojnog tiskarskog stroja Heidelberg, stroja za probne otiske, digiseta Hell, sustava za procesiranje slike, linija za uvez revija. Prva Vjesnikova bakrorotacija tada je povučena iz pogona.

Novinska ofset rotacija, Manroland Geoman, 2019.

Ofset rotacija, Manroland Rotoman, tiskara Vjesnik, 2019.

Uspostavom neovisne Hrvatske, u novim društveno-političkim i tržišnim okolnostima započeo je raspad poduzeća. Tijekom 1990-ih njegovi su dijelovi privatizirani; iz poduzeća su se osamostalili pojedini listovi (Večernji list), a 2008. Vjesnik je pripojen poduzeću Narodne novine d. d. (prestao izlaziti 2012), dok su ostale djelatnosti podijeljene na niz samostalnih društava: Vjesnik d. d. – Tiskarsko-izdavačke djelatnosti, Vjesnik – Usluge d. o. o., Vjesnik – Naklada d. o. o. (prestalo djelovati 2013). Godine 2019. tiskara Vjesnik imala je oko 200 zaposlenih.

Ofset tisak iz arka, Heidelberg Speedmaster, tiskara Vjesnik, 2019.

Ostali podatci
Što pročitati?

M. Peršen: »Vjesnik« 1940–1975. Zagreb, 1980.

M. Peršen: Vjesnikove godine 1940–1990. Zagreb, 1990.

Zbornik sjećanja. Vjesnik 1940–1990. Zagreb, 1990.

M. E. Habek: Pad kuće Vjesnik. Zagreb, 2015.

Mrežne poveznice
Vjesnik d. d.

Tiskarsko-nakladničko poduzeće.

Opći podatci
Mjesto osnutka
Zagreb
Godina osnutka
1946.
Prijašnji nazivi

Narodna štampa (1946–51)

Vjesnik (od 1951)

Povezane osobe

Kategorije i područja
Kategorija
Uže područje