Vuković Podkapelski, Janko (Jezerane, 27. IX. 1871 – Pula, 1. XI. 1918), austrougarski mornarički časnik, kontraadmiral mornarice Države SHS.
U Rijeci je završio Mornaričku akademiju. Kao kadet austrougarske mornarice na korveti Fasana (Fažana) oplovio je sva svjetska mora. Čin zastavnika bojnoga broda stekao je 1893., poručnika bojnoga broda 1899., kapetana korvete 1910. te kapetana fregate 1912. U čin kapetana bojnoga broda promaknut je 1915., kada je odlikovan za zasluge pri potapanju talijanskog razarača Turbine. Bio je zapovjednik više velikih ratnih brodova među kojima bojnih brodova Babenberg i Monarch, razarača Csepel te lake krstarice Admiral Spaun. Istaknuo se u bitki kod Pelagosa (1915), bitki pred talijanskim poluotokom Garganom te u akciji zauzimanja Palagruže (1915). Preuzeo je 1918. zapovjedništvo nad zastavnim brodom Viribus Unitis, najvećim brodom mornarice. Uoči sloma Austro-Ugarske, bojni brod Viribus Unitis došao je 31. X. 1918. pod vlast Narodnoga vijeća Države SHS, koje je Podkapelskog imenovalo kontraadmiralom i postavilo ga za zapovjednika flote. Već idućeg jutra talijanski diverzanti minirali su ratni brod koji je potonuo u pulskoj luci. Poginulo je nekoliko stotina mornara i kapetan Vuković Podkapelski koji nije htio napustiti brod.
Odlikovan je odličjem Željezne krune. Potapanje broda Viribus Unitis i Vukovićeva junačka smrt teme su dvaju romana hrvatskih književnika, Admiralski stijeg Ivana Katušića (1986) i Admiral Stjepana Vukušića (2003).
