Vulkan, Rijeka, tvornica brodske opreme i ljevaonica osnovana 1929. u Rijeci. Započela je s radom kao pomorska mehanička radionica za popravak brodske opreme u Ružićevoj ulici u Sušaku. Od 1931. nosila je naziv Sila te je nudila usluge popravka strojeva i parnih kotlova, elektrolučnog i autogenoga zavarivanja te lijevanja željeza i metala. Godine 1933. promijenila je naziv u Vulkan, pomorska mehanička radiona i ljevaona, koja je osim brodske opreme, izrađivala, popravljala, rekonstruirala i montirala industrijska postrojenja. Nakon II. svj. rata tvornica je prešla u državno vlasništvo kao Vulkan, državna ljevaonica i pomorska mehanička radionica. Isprva je kao glavnu djelatnost zadržala popravak i održavanje brodova i opreme te održavanje industrijskih postrojenja, no ubrzo je razvila i vlastitu proizvodnju.
Godine 1948. tvornica Vulkan preselila se u prostore bivše topionice olova Plumbum, koja je djelovala u riječkom naselju Podvežica (Pećine) od 1911. do 1929. Tvornicu Plumbum osnovalo je dioničko društvo za taljenje metala i kemijsku industriju (Metallverhüttungs und chemische Industrie A. G.) iz Frankfurta. Uoči I. svj. rata izgrađen je kompleks od devet zgrada u kojem je radilo do 500 radnika te industrijska žičara za prijevoz rudače od zaljeva Martinšćica, gdje su pristajali brodovi. Nakon rata i prestanka s radom, od 1923. tvornica je radila kao Dioničko društvo za taljenje kovina i kemičku industriju Plumbum, a 1929. završila je u stečaju. Kompleks tvornice preuzela su poduzeća Kolombo & Richtmann d. d. za veletrgovinu i Tranzitno-prometno d. d. za špediciju te su prostore rabila kao skladišta.
Preseljenjem u nove prostore, u Vulkanu su organizirani strojni dio za mehaničku obradbu metala, ljevaonica za sivi lijev i obojene metale, kovačnica, limarija, odjel za održavanje pogona, a do 1951. opremljeni su njemačkim strojevima dobivenima kao ratna odšteta. U tvornici su se proizvodila ručna sidrena vitla i kormilarski uređaji, parna, motorna i električna teretna vitla, dizalice, kaljužne sisaljke, oprema za koćarenje i dr. Tvornička ljevaonica širila je vlastitu proizvodnju (blokovi motora od sivog lijeva), od 1953. uz sivi lijev i broncu postupno je prelazila na čelični lijev, te uskoro postala poznata po odljevcima od ugljičnoga, legiranog i visokolegiranoga čeličnog lijeva.
Godine 1955. tvornica je promijenila naziv u Vulkan, tvornica dizalica i ljevaonica Rijeka. Ljevaonica je 1962. prestala lijevati sivi lijev, a 1965. počela je proizvoditi čelične odljevke za brodske motore (glave cilindra i stapa, stap, gornji dio stapa i klipa). U sastavu tehničke kontrole od 1952. djelovao je kemijski laboratorij, a od 1959. i laboratoriji za analizu kvalitete čeličnoga lijeva i mehanički laboratorij. Od 397 radnika koliko je u tvornici radilo 1950., njihov je broj 1984. narastao na 1399.
Nakon osamostaljenja Hrvatske početkom 1990-ih, dio dotadašnjega poduzeća nastavio je poslovati pod nazivom Vulkan ‒ Dibo, gdje je 1992. radilo 398 zaposlenih. Godine 1995. tvornica je pretvorena u dioničko društvo ali, ne snašavši se u novim okolnostima, završila je u stečaju 2000. Dio proizvodnje od 2006. nastavlja tvornica Vulkan ‒ Nova, koja proizvodi vitla, dizalice, brodske dizalice, bitve, i pruža usluge strojne obradbe, rezanja limova, servisa dizalica i brodske opreme te izradbe čeličnih konstrukcija.
A. Rački: Povijest grada Sušaka. Sušak, 1929.
Vulkan. Kronika najvažnijih zbivanja 1929. do 1985. Rijeka, 1985.
M. Kolombo: Tranzitno-prometno d.d. Sušak. Od Talionice metala Plumbum do Tvornice Vulkan. Sušačka revija, 2(1994) 6–7, str. 15‒16.
Pomorska mehanička radionica za popravak brodske opreme (1929–31)
Sila (1931–33)
Vulkan (od 1933)