Katavić, Ivan (Split, 31. X. 1929 – Rijeka, 22. X. 2020.), strojarski inženjer, stručnjak za tehnologiju lijevanja metala.

Diplomirao je na Tehničkome fakultetu u Ljubljani 1957., a doktorirao na Tehničkome fakultetu u Rijeci 1976. disertacijom Istraživanje utjecaja mikrostrukture karbidnog lijevanog željeza na njegovu otpornost prema abrazivnom trošenju. Radio je u Rijeci u brodogradilištu 3. maj 1958−61., u poduzeću Brodokomerc 1961−62., u tvornici Vulkan 1966−69. te u poduzeću Gebrüder Sulzer AG u švicarskom Winterthuru 1962−65. Od 1970. radio je na Strojarskome fakultetu (→ Tehnički fakultet u Rijeci), od 1983. kao redoviti profesor. Predavao je kolegije Obrada metala, Obrada deformacijom, Ljevarstvo, Konstrukcijski materijali − metali. Na Fakultetu je osnovao laboratorij za ljevarstvo (1973) te je bio predstojnik Zavoda za industrijsko inženjerstvo i management, prodekan (1981−83), dekan (1991–94) te prorektor Sveučilišta u Rijeci (1994–98). Na Sveučilištu je osnovao Tehnološko-inovacijski centar Rijeka (1998), gdje visokoobrazovani stručnjaci mogu pri osnivanju poduzeća dobiti pomoć za razvoj proizvoda ili usluga temeljenih na višoj ili visokoj tehnologiji. Umirovljen je 2000. Specijalizaciju je pohađao 1975–76. u Institutu za ispitivanje materijala pri Sveučilištu u Stuttgartu, gdje je bio i gostujući znanstvenik (1977–82). Na sveučilištima u Ljubljani i Stuttgartu sudjelovao je u istraživanju triboloških svojstava lijevanih materijala.

Područja su njegova znanstvenoga i stručnoga interesa tehnologija lijevanja metala i razvoj materijala otpornih na trošenje. Autor je priručnika Tehnika napajanja čeličnog lijeva (1966), udžbenika Ljevarstvo (1975) i Uvod u materijale (1997) te knjige Naučimo inovirati! (2007). Bio je glavni urednik časopisa Ljevarstvo (1980–86). Od 1998. član je emeritus HATZ-a. Dobitnik je Nagrade za znanost »Nikola Tesla« 1984. Počasno zvanje professor emeritus dodijeljeno mu je na Sveučilištu u Rijeci 2005.