Objavljeno:
Ažurirano: 9. lipnja 2020

Zagorska industrija vunenih tkanina (ZIVT), poduzeće za proizvodnju tekstila u Zaboku.

Začetci poduzeća vezani su uz Tekstilnu industriju Milan Prpić u Zaboku koju je 1936. utemeljio industrijalac Milan Prpić zajedno s dioničarima dioničkoga društva Oroslavia. Djelatnost je obuhvaćala proizvodnju prediva i grebenane vune, te tkanina od grebenanoga, češljanog i pamučnog prediva. Tvornica je 1938. zapošljavala više od 400 radnika.

Memorandum Tekstilne industrije Milan Prpić, 1937.

Za II. svj. rata proizvodila je za potrebe NDH i njemačke vojske, ali surađivala je i s partizanima. U prvim mjesecima nakon oslobođenja 1945. radila je uglavnom za vojne potrebe, no već potkraj iste godine prešla je pod nadležnost Ministarstva industrije i rudarstva NR Hrvatske kao poduzeće od općega, državnog značaja. Nastavila je djelovati pod starim nazivom zapošljavajući gotovo isti broj radnika kao i prije rata, no sa zastarjelim strojevima radila je s tek petinom kapaciteta. Zbog potreba tržišta, 1946. udružila se s Krapinskom tekstilnom industrijom iz Krapine i Zagorskom industrijom vunenih tkanina iz Oroslavja u novo poduzeće pod nazivom, koji je dotad nosilo oroslavsko poduzeće, Zagorska industrija vunenih tkanina (ZIVT). Godine 1948. iz njega se izdvojila Krapinska tekstilna industrija, a pridružilo mu se poduzeće Preslica iz Oroslavja. Cjelokupni ZIVT (jedan pogon u Zaboku, dva u Oroslavju) zapošljavao je 1949. 1734 radnika, a sama zabočka tvornica 898 radnika. Potkraj 1940-ih započela je faza obnove izgradnjom novih pogona poput bojadisaonice u Zaboku, te osuvremenjivanjem strojnoga parka.

Tvornica, sredina XX. st.

Godine 1953. razdvojili su se pogoni u Oroslavju i Zaboku. Pogon u Oroslavju počeo je 1954. raditi samostalno pod nazivom Oroteks. Godine 1955. u zabočkom ZIVT-u registriran je novi pogon pod nazivom Regeneracija – poduzeće za preradu i razvrstavanje tekstilnih sirovina i otpadaka. Taj se pogon 1955. odvojio i djelovao samostalno (1960–61. ponovno u sastavu ZIVT-a). Godine 1956. ZIVT je osnovao pogon tkaonice ćilima u Krapinskim Toplicama, koji se 1959. izdvojio te nastavio djelovati kao samostalno poduzeće. ZIVT je 1961. osnovao i pogon tkaonice u Desiniću koji je djelovao do 1964., kada su strojevi preseljeni natrag u Zabok. Godine 1964. izdvojilo se iz ZIVT-a i poduzeće Dekor za izradu lustera i sličnoga materijala, koje je nastalo iz nekadašnje male uslužne radionice. Sa zagrebačkim poduzećem Tekstil eksport-import ZIVT je 1967. osnovao radnu jedinicu ZIVTEKS za proizvodnju tafting ćilima, koja se iste godine izdvojila u zasebno poduzeće, ali pod nadzorom osnivača.

Rad na apreturi vunenih tkanina, druga polovica XX. st.

U prvoj polovici 1960-ih nastavila se modernizacija poduzeća. Izgrađeni su novi pogoni (predionica i tkaonica), nabavljeni novi strojevi, proizvodnja se proširila, a tehnologija unaprijedila. Sredinom 1960-ih ZIVT je zapošljavao oko 1500 radnika. S obzirom na udjel zaposlenih sa završenom srednjom školom od 60%, kvalifikacijska struktura sredinom 1970-ih bila je iznadprosječna za tekstilnu industriju u nas, što je bila posljedica stalnih ulaganja tvornice u školovanje zaposlenika. Financijskom potporom ona je sudjelovala u osnivanju Srednje tehničke tekstilne škole u Zaboku 1960 (od 2006. Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok), koja je bila potrebna i ostalim tekstilnim tvornicama na području Hrvatskoga zagorja, a i cijele Hrvatske.

Tkaonica, druga polovica XX. st.

Tijekom 1970-ih i 1980-ih ZIVT je bio organiziran u OOUR-e, među kojima su primarnu proizvodnu djelatnost obavljali OOUR za proizvodnju pređe i OOUR za proizvodnju tkanina. Vuna se nabavljala u Australiji, sintetičko vlakno u Makedoniji, Sloveniji i Hrvatskoj, a pomoćna proizvodna sredstva kupovala su se od zagrebačkoga poduzeća Chromos i švicarskoga poduzeća Sandoz. U 1980-ima ZIVT je polovicu proizvodnje izvozio, a polovicu prodavao na jugoslavenskome tržištu. Na domaćem tržištu 90% proizvedene tkanine prodavalo se tvornicama konfekcije, a ostalo kao metražna roba u maloprodaji. Predivo se većinom prodavalo tvornicama trikotažnih proizvoda, od kojih je najveći kupac bila tvornica Mura iz Murske Sobote.

Iako je tvornica do kraja 1980-ih solidno poslovala i podmirivala obveze, s promjenama na svjetskome tržištu i s političkom krizom u Jugoslaviji početkom 1990-ih upala je u krizu. Tijekom Domovinskoga rata najvećim je dijelom proizvodila za HV, i to predivo za veste, čarape, rukavice te maskirne tkanine. Godine 1994. dospjela je u stečaj, te je priključena tvornici Regeneracija Zabok. Godine 2003. likvidirana je. Nakon prestanka rada, tvornički objekti preuređeni su u javni prostor s komercijalnim sadržajima uz očuvanje objekata izvorne industrijske arhitekture.


Ostali podatci
Što pročitati?

M. Androić, D. Feletar: ZIVT Zagorska industrija vunenih tkanina Zabok 1936-1976. Zabok, 1976.

V. Saftić: Industrijalac Milan Prpić i ZIVT (1874./1954./2004./2005.). Hrvatsko zagorje, 11(2005) 3–4, str. 84–105.

Mrežne poveznice

Nacinalni arhivski informacijski sustav, Zagorska industrija vunenih tkanina

Zagorska industrija vunenih tkanina (ZIVT)
Reklamni materijal, sredina XX. st.

Poduzeće za proizvodnju tekstila.

Opći podatci
Mjesto osnutka
Zabok
Godina osnutka
1936.
Godina prestanka rada
2003.
Prijašnji nazivi

Tekstilna industrija Milan Prpić u Zaboku (1936–46)

Zagorska industrija vunenih tkanina (ZIVT) (1946–2003)


Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje