Objavljeno:
Ažurirano: 22. srpnja 2020

Žumberak, tvornica kvasca i špirita utemeljena 1875. u Savskom Marofu.

Bečki kirurg i sveučilišni profesor Johann Heinrich Dumreicher (1815–1880), rodom iz Trsta, kupio je 1870. vlastelinstvo i dvorac Januševac, s vlastelinskim majurom Vrbina (danas Savski Marof u sklopu naselja Prigorje Brdovečko), gdje je započeo proizvodnju etilnog alkohola (špirit) i kvasca (pjenica). Poslije je, zbog povećanih potreba za osnovnim sirovinama (ječam), zakupio i vlastelinstvo Kerestinec. Poljoprivredna pecara za proizvodnju špirita započela je s radom 1875., a u jesen 1876. počela je proizvodnja kvasca. Sljedeće je godine tvornica registrirana pod nazivom Baruna Dumraichera tvornica i rafinerija špirita i pjenice u Marofu. Od 1880. tvornicu vodi Dumreicherov sin Theodor, koji ju je znatno unaprijedio. Proizvodni je kapacitet bio 600 kg kvasca i 1000 l špirita na dan, što je postignuto 1885., kada se tvornica svrstala u red većih poduzeća po svojoj opremljenosti (parni pogon) i broju zaposlenih (62), a ubrzo je prepoznata kao pionir industrijalizacije i gospodarskoga razvoja Hrvatske tog doba. Konačni su se proizvodi dobivali preradbom kukuruza, raži i ječma, a predstavljali su se na gospodarskim izložbama u Trstu (1882), Zagrebu (1891), Pešti (1896). Dobivši priznanja za kvalitetu, kvasac se prodavao i u inozemstvu te prevozio čak do bečkoga dvora u limenim posudama s dvostrukim dnom, u kojem je bila voda kako bi se zadržala svježina.

Godine 1900. tvornicu s januševačkim imanjem uzeo je u zakup zagrebački industrijalac Maks Mayer te ju preimenovao u Tvornica žeste i pjenice, a 1906. postao je i njezinim vlasnikom. Godine 1921. tvornica je pretvorena u dioničko društvo sa 150 zaposlenih. Od 1948., kada je nacionalizirana, posluje pod imenom Žumberak. U poslijeratnim se godinama proizvodnja špirita i svježega pekarskog kvasca stalno povećavala (5 milijuna hl špirita i 2000 t kvasca 1967), a tvornica je počela proizvodit i suhi aktivni pekarski kvasac, krmni kvasac i ugljikov dioksid.

Početkom 1967. Žumberak je s približno 250 zaposlenih ušao u sastav zagrebačkog poduzeća Pliva kao Pogon V. Reorganizacijom gospodarstva 1970-ih, tvornica postaje OOUR Kvasac u sklopu SOUR-a Pliva. Godine 1977. izgrađen je novi pogon za proizvodnju kvasca i špirita u Savskom Marofu. Slijedilo je Plivino preuzimanje proizvodne linije suhoga (instant) kvasca Di-go od koprivničke Podravke, te širenje te linije i na svježi kvasac u kockici.

Godine 1998. poduzeće postaje samostalno kao Kvasac d. o. o. u vlasništvu Plive, a od 2000. vlasnik mu je francusko poduzeće Lesaffre te od 2005. posluje pod nazivom Lesaffre Adriatic d. o. o. U sjedištu poduzeća u Prigorju Brdovečkom smještena je uprava s proizvodnjom pekarskih dodataka te Pekarski razvojni Centar. Od 2018. pekarski kvasac Di-go se više ne proizvodi u Hrvatskoj. Poduzeće Lesaffre Adriatic je 2019. imalo oko 90 zaposlenih.


Ostali podatci
Što pročitati?

B. Blagović: Stoljeće proizvodnje kvasca i špirita u Savskom Marofu. Zagreb, 1971.

S. Krivošić: Dumreicherova tvornica žeste i pjenice u Savskom Marofu. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 12(1982), str. 49–61.

Z. Milčec: Povjesnica Plive. Zagreb, 1996.

Žumberak
Pogon u Savskom Marofu, 1990-ih

Prva hrvatska tvornica kvasca utemeljena 1875. u Savskom Marofu.

Opći podatci
Mjesto osnutka
Prigorje Brdovečko kraj Zaprešića
Godina osnutka
1875.
Prijašnji nazivi

Baruna Dumraichera tvornica i rafinerija špirita i pjenice u Marofu (1876–1900)

Tvornica žeste i pjenice (1900–1948)

Žumberak (1948–1967)

Pliva, pogon (1967–1998)

Kvasac (1998–2005)

Lesaffre Adriatic (od 2005)

Povezana poduzeća
Pliva d. d.

Kategorije i područja
Kategorija