Deželić, Đuro Stjepan (Gjuro) (Ivanić-Grad, 25. III. 1838 − Zagreb, 28. X. 1907), javni djelatnik, književnik i publicist te otac hrvatskog vatrogastva.

U Zagrebu je Klasičnu gimnaziju završio 1856., učio je bogosloviju (1856–62), a zatim privatno studirao pravo. Radio je kao namještenik u odvjetničkim uredima u Zagrebu, zatim kao bilježnik Zagrebačke županije i novinar. Od 1869. bio je u službi grada Zagreba, a od 1871. do smrti gradski vijećnik i zamjenik gradonačelnika, zaslužan za izgradnju i uređenje grada te izgradnju vodovoda.

Zainteresiran za javno djelovanje, napose u organizaciji vatrogastva, zagovarao je slobodno udruživanje vatrogasaca u dobrovoljnu organizaciju, tehničko opremanje jedinica suvremenim sredstvima te temeljitu stručnu vatrogasnu izobrazbu. Utemeljitelj je prve vatrogasne službe u Zagrebu (1870). Utemeljio je Hrvatsko-slavonsku vatrogasnu zajednicu (1876), te je kao njezin prvi predsjednik aktivno do smrti sudjelovao u stvaranju prve suvremene nacionalne vatrogasne stručne i humanitarne organizacije. Bio je suradnik i urednik više časopisa, među kojima i gradskoga tjednika Obćinar (1883–85), u sklopu kojega je 1892. organizirao prvi vatrogasni list Vatrogasac. List je bio službeno glasilo Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice do 1896., kada je, zbog razilaženja sa zajednicom u pristupu poticanju razvoja vatrogastva, Deželić osnovao Vatrogasni viestnik. Glavni urednik bio je Deželićev suradnik → Mirko Kolarić, tajnik Zajednice. Zauzimao se za uvođenje hrvatskoga jezika u vatrogastvo te je autor prvih udžbenika iz suvremenoga vatrogastva. Prvi udžbenik Obučevnik za dobrovoljne vatrogasce, s pregledom zapovijedi, nazivlja, prikaza vježbi i raznih pravila, objavio je 1882., a napisao je i Vatrogasni propisnik za prokušavanje štrcaljke (s M. Kolarićem, 1894), Vatrogasni vježbovnik (1895) te Hrvatski vatrogasni zakon (1907), primjenu kojega nije doživio. Autor je i stihova Vatrogasne himne (1898), koju je uglazbio Ivan pl. Zajc.









Osim djela iz vatrogastva, autor je rječnika, pripovijesti, romana, putopisa, povijesnih i filozofskih rasprava i životopisa, od kojih se ističu: Hrvatsko-njemački i njemačko-hrvatski rječnik (s I. Filipovićem i Lj. Modecom, 1875), roman Burzanci (1885), Zaštita životinja od mučenja (1885) te povijesni roman Zulejka (1890).







Na sjednici središnjeg odbora Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice 20. V. 1895. Deželić je kao pionir vatrogastva i jedna od najistaknutijih osoba u političkome životu Hrvatske s kraja XIX. st. proglašen ocem hrvatskog vatrogastva. Počasnim građaninom Zagreba proglašen je 1906., a 1937. podignut mu je i spomenik u središtu Zagreba, pokraj Muzičke akademije. Njegovo ime nosi ulica u središtu Zagreba i osnovna škola u Ivanić-Gradu.