Dalmacijavino d. d., poduzeće za proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pića, sa sjedištem u Splitu.
Njegovi začetci vezani su uz poduzeće Vinalko, osnovano 1946. u Splitu s ciljem revitalizacije u II. svj. ratu stradale hrvatske vinarske industrije. Poduzeće je tijekom druge polovice 1940-ih osnovalo ispostave u Šibeniku i Dubrovniku te podrume u Šibeniku, Kaštel Starome, Splitu i Bolu. Upravljanje nad njim 1952. preuzeo je Narodni odbor grada Splita, koji je uz to, 1958. osnovao i poduzeće Vinarski podrumi, koje je 1960. preimenovano u Dalmacijavino. Reorganizacijom Dalmacijavina 1961. pripojena su mu poduzeća Dalmatinac (osnovano 1951) i Vinalko, pa je od 1963. Dalmacijavino djelovalo kao jedinstveno poduzeće za proizvodnju, preradbu i promet poljoprivrednim prehrambenim proizvodima. Tijekom 1967. pripojeni su mu i Vrgorka i Vinarija Drniš. Godine 1968. počelo je proizvoditi i ocat. Najpoznatiji proizvodi Dalmacijavina tijekom 1960-ih bili su bijelo vino Šjor Bepo, crna vina Barba, Kaštelet i Plavac, te jaka alkoholna pića, vodka Dalvin i biljni liker Amaro Isolabella 18.
Vrhunac poslovanja poduzeće je ostvarilo tijekom 1970-ih kada je na tržište plasiralo nove robne marke, izgradilo nova proizvodna postrojenja i zasadilo nove vinograde u Dalmaciji. Uz aperitive dalmatinsku travaricu i lozovaču, jaka alkoholna pića vinjak i vermut, počelo je proizvoditi nove robne marke vina Prošek, Pošip, Vugava i Grk. Godine 1971. na tržište je plasiralo narančadu Pipi, službeno piće Mediteranskih igra u Splitu 1979., kojom je prigodom proizvedeno ukupno 12 milijuna bočica. Sredinom 1970-ih u splitskoj gradskoj luci izgrađene su tvornica žestokih pića i nova punionica u dograđenoj vinariji, a u Drnišu nova tvornica octa i punionica za bezalkoholna pića. Od 1980. Dalmacijavino je surađivalo s poduzećem Coca-Cola kao punionica njegovih pića.
Izbijanjem Domovinskoga rata Dalmacijavino je izgubilo velik dio (43%) svog nekadašnjeg tržišta, što je izazvalo ozbiljne poteškoće u poslovanju. Zbog ratnih zbivanja na drniškome području poduzeće je izgubilo i dio vinorodnoga područja s kojeg je dolazila važna sirovinska osnova za proizvodnju vina. Nedostatak sirovina nastojalo je nadoknaditi otkupom većinskog udjela u dioničkome društvu Vinogradar iz Visa 1997. Od 1998. Dalmacijavino je bilo vlasnik nekoliko društava s ograničenom odgovornošću sa sjedištem izvan Splita, koja su tijekom vremena također otišla u stečaj i ugašena su – Dalmacijavino Rijeka (ugašeno 2013), Dalmacijavino Zadar (2014), Dalmacijavino Zagreb (2017), a imalo je i vlasnički udjel u poduzeću Dalmacijavino–Commerce (sjedište u Ljubljani). Tijekom 2000. i 2001. otpušteno je oko 150 radnika, pa ih je 2001. ostalo 612 (44,7% manje u odnosu na 1991). Iste je godine obavljena pretvorba u dioničko društvo.
Asortiman bezalkoholnog napitka Pipi proširen je (2000) novim okusima – bitter lemon, tonic water i orela (crvena naranča), a od 2001. i okusima limunade i cole. Godine 2002. proizvedeno je 1,5 milijuna litara toga napitka. Uz staklenu ambalažu od 0,25 l, 2002. uvedena je i PET ambalaža od 0,5 l i 2 l. U sastavu poduzeća početkom 2000-tih nalazile su se vinarije i vinogradi na području Petrova Polja u Drnišu, podrum u Kaštel Starom, Hvarske vinarije u Starom Gradu i Jelsi na Hvaru te Vinogradar Vis, a vlastiti podrumi za proizvodnju vina imali su ukupni kapacitet od 285 000 hl. Nad poduzećem je 2012. otvoren stečajni postupak, koji je uspješno dovršen 2016. Poduzeće je dobilo novog vlasnika, a od 2017. ima novi vizualni identitet i slogan Pomalo. Napitci Pipi od 2017. imaju novi dizajn, a prodaju se i u limenkama (0,33 l) i plastičnoj ambalaži od 1 l. Danas Dalmacijavino proizvodi vrhunska (Pošip i Merlot), kvalitetna (Plavina, Debit i Kaštelet) i stolna (Šjor Bepo, Dalmatinac i Peristil) crna i bijela vina, jaka alkoholna pića (vodka, džin, brendi, likeri, rakije) i ocat, a proizvode izvozi na tržišta Slovenije (travarica pokriva 90% slovenskog tržišta), BiH (Pipi pokriva 90% tržišta), Crne Gore, Austrije i Njemačke.
