Esih, Ivan (Zagreb, 28. VI. 1929 − Zagreb, 16. XII. 2015), kemijski inženjer, stručnjak za zaštitu površina.

Na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu diplomirao je 1954. te doktorirao 1970. disertacijom Studij mehanizma atmosferske korozije željeza i ugljičnog čelika. Radio je u Zagrebu u Institutu za kemiju silikata JAZU (1954−55), Društvu za zaštitu materijala Hrvatske (1956−59) i tvornici Kemika (1959−61). Na Strojarsko-brodograđevnom fakultetu (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje) u Zagrebu radio je od 1961. kao docent, od 1977. kao redoviti profesor. Predavao je kolegije iz područja kemije, korozije i zaštite materijala. Bio je voditelj Katedre za zaštitu materijala i utemeljitelj Laboratorija (1961), prodekan (1966−67., 1972−76), te predstojnik Zavoda za tehnologiju (1976−80) i Zavoda za zavarene konstrukcije. Umirovljen je 1999. Kao prodekan Fakulteta bio je i voditelj Centra za izvanredni studij u Slavonskome Brodu (→ Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu) 1966−67.

Područja njegova znanstvenog i stručnog interesa bili su procesi korozije metala, zaštitne prevlake, primjena galvanoformiranja u izradbi kalupa te priprema kompozitnih materijala. Suautor je knjiga Tehnologija zaštite od korozije I−II (1990−92) te autor udžbenika Osnove površinske zaštite (2003). Bio je jedan od osnivača i predsjednik (1982−2003) Hrvatskoga društva za zaštitu materijala, te predsjednik Saveza inženjera i tehničara za zaštitu materijala Jugoslavije (1989−91).