Gračanin, Mihovil (Skelani, BiH, 11. V. 1901 – Zagreb, 27. 1. 1981), agronom, pedolog, fiziolog i fitoekolog.

Diplomirao je 1923. na Poljoprivrednom odjelu Visoke tehničke škole u Pragu. Godine 1922. započeo je izvanredni studij botanike te organske i fizikalne kemije na Prirodoslovnome fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu, gdje je i doktorirao 1925. disertacijom Neka opažanja o djelovanju ZnSO4 na tok različitih fizioloških procesa u biljnom organizmu (mentor B. Nemec). Godine 1924. zaposlio se u Biokemijskom institutu u Pragu gdje je ostao do 1926., kada je preuzeo mjesto ravnatelja Agrokemijskog odsjeka Poljoprivredne stanice prvo u Topčideru, potom u Osijeku. Godine 1927. zaposlio se na Gospodarsko-šumarskome fakultetu (→ Agronomski fakultet) u Zagrebu, na kojem je predavao pedologiju za agronome i šumare te Ishranu bilja i Mehaničku obradu tla, kao redoviti profesor (1934–52). Na istom je fakultetu 1930. na njegov poticaj osnovan Laboratorij za hranidbu bilja (danas Zavod), a vodio je i Zavod za pedologiju (1928–52; tada Zavod za tloznanstvo i hranidbu bilja). Dekan Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta bio je 1935–36. Od 1929. bio je aktivan u Seljačkom sveučilištu u Zagrebu, gdje je do 1940. poljoprivrednicima na popularan i jednostavan način predavao o tlu i biljnoj prehrani.

Nakon što je 1952. bezrazložno udaljen sa zagrebačkog Sveučilišta, od 1955. vodio je Katedru za fiziologiju i ekologiju bilja te predavao kao redoviti profesor na Poljoprivrednome fakultetu u Skoplju. Nakon deset godina vratio se u Zagreb i postao redoviti profesor na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu i voditelj Instituta za botaniku Sveučilišta u Zagrebu (vanjski suradnik od 1963), a kao savjetnik Agrokombinata vodio je Laboratorij za istraživanje plodnosti tla na Jelenovcu.

Bavio se istraživanjem fiziologije prehrane i rasta, nastojao objasniti odnose između različitih čimbenika tla i pojedinih biljnih vrsta (pokrova), istraživao je genezu i dinamiku različitih tala i imenovao pojedine sustavne jedinice tala. Objavio je mnoge znanstvene radove, knjige i udžbenike (Pedologija I. Geneza tala, 1946; Pedologija II. Fiziografija tala, 1947; Pedologija III. Sistematika tala, 1951; Fosfatizacija tala, 1952; Uvod u ekologiju bilja, 1977). Bio je urednik časopisa Poljoprivredna znanstvena smotra (1941–52), znanstvenih edicija Poljoprivrednog nakladnog zavoda (1947–49) i struke Poljoprivredne znanosti u Hrvatskoj enciklopediji (do 1945) i dr. Bio je istaknuti član više međunarodnih stručnih društava te gostujući profesor na mnogim europskim sveučilištima. Od 1941. redoviti je član HAZU-a. Nagradu za životno djelo dobio je 1974.





