Jadranski naftovod d.d. (JANAF), poduzeće za transport i skladištenje nafte i naftnih derivata sa sjedištem u Zagrebu, osnovano 1974. kao Jugoslavenski naftovod sa sjedištem u Rijeci. Od strateškoga je značaja u energetici RH, te jugoistočne i srednje Europe.
Osnivači poduzeća bili su → INA, Energoinvest Sarajevo i Naftagas Novi Sad koji su 1973. potpisali Osnovni ugovor o izgradnji naftovoda. Naftovod je bio zamišljen kao suvremen, učinkovit i ekonomičan sustav transporta nafte za domaće i inozemne korisnike integracijom u međunarodni sustav naftovoda. U sljedećih nekoliko godina izgrađeni su terminal i luka Omišalj, terminali Sisak, Virje i Bosanski Brod, te završne dionice naftovoda od Omišlja do Lendave u Sloveniji, mađarske granice (Gola) i Novoga Sada u Vojvodini. Naftovod je službeno otvoren i pušten u probni rad 1979. Iduće godine otvoren je Krčki most kroz koji je prolazila cijev naftovoda. Projektirani kapacitet cjevovoda bio je 34, a instalirani 20 milijuna tona nafte. Najveći prosječni godišnji transport nafte od 7,9 milijuna tona ostvaren je 1986–91., a najveći godišnji transport od 9,7 milijuna tona 1990. Za domaće rafinerije (INA) transportirano je 40% nafte, a za potrebe inozemnih korisnika 60%. Transport nafte reverzibilnim putem, iz smjera Mađarske, omogućen je 1989. na dionici Sisak–Gola.
Izbijanjem Domovinskoga rata transport nafte često se prekidao na dijelovima trase na okupiranim područjima. Poduzeće je 1991. promijenilo ime u Jadranski naftovod, a 1993. transformiralo se u dioničko društvo u većinskom vlasništvu Hrvatskoga zavoda za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i Vlade Republike Hrvatske, a sjedište je premješteno u Zagreb. U sljedećem se razdoblju poduzeće dograđivalo podmorskim naftovodom Omišalj–Urinj, spremnicima, zaobilaznim naftovodom Slobodnica–Donja Vrba (nakon čega trasa naftovoda u cijelosti prolazi teritorijem RH), reverzibilnim sustavom. Tehničko-tehnološki bilo je modernizirano sustavom nadzora i upravljanja SCADA, elektroenergetskim, geoinformacijskim i komunikacijsko-informacijskim sustavima.
Danas naftovodni sustav JANAF čine: cjevovod dug 622 km s dionicama Omišalj–Sisak, Sisak–Virje–Gola, Virje–Lendava (nije u funkciji transporta od 2001. zbog zatvaranja rafinerije Lendava), Sisak–Slavonski Brod–Bosanski Brod, Slavonski Brod–Sotin, Omišalj–Urinj; prihvatno-otpremni terminal Omišalj na Krku sa skladišnim prostorom od 1 000 000 m³ za naftu i 60 000 m³ za naftne derivate; prihvatno-otpremni terminali u Sisku, Virju i Slavonskom Brodu sa skladišnim prostorom u Sisku od 500 000 m³ i Virju od 40 000 m³ i terminal naftnih derivata Žitnjak kapaciteta 140 000 m³ koji je 2009. postao dio JANAF-ova skladišnoga sustava.
Sustav nadzora i upravljanja SCADA s glavnim kontrolnim centrima na terminalima Omišalj i Sisak pušten je u rad 2009. Spremišni kapaciteti za sirovu naftu na terminalima Omišalj i Sisak znatno su dograđeni 2014–17., čime su ukupni kapaciteti tamošnjih spremnika povećani za 90%. Rekonstrukcija i dogradnja terminala Žitnjak dovršena je 2014., čime su kapaciteti za skladištenje naftnih derivata povećani za 100%. Nafta se podmorskim naftovodom Krk–kopno počela transportirati 2017., kada je prestao transport Krčkim mostom. Od 1979. do 2015. transportirano je oko 205 milijuna tona nafte, od čega 60% za strane korisnike. JANAF je danas strateški značajan čimbenik sigurnosti opskrbe naftom u šest država jugoistočne i srednje Europe (BiH, Mađarska, Slovačka, Češka, Slovenija, Srbija) te je prepoznat kao strateški naftovod Europske unije putem projekta od zajedničkog interesa pod nazivom Naftovodi JANAF – Adria.
J. Žgaljić: Pet stoljeća hrvatske nafte. Rijeka, 2003.
M. J. Vranješ, S. Jukić, K. Vego: JANAF kroz povijest. Energetika, gospodarstvo, ekologija, etika, 17(2009) 5, str. 37–38.
G. Sekulić: JANAF – strateški naftovod za sigurnost opskrbe Jugoistočne i Srednje Europe. Nafta, 65(2014) 2, str. 155–157.
D. Kovačević, G. Sekulić: Kapaciteti JANAF-a, mogućnosti razvoja i sigurnosti opskrbe naftom država srednje i jugoistočne Europe. Nafta i plin, 35(2015) 1, str. 25–31.
Jugoslavenski naftovod (1974–91)
Jadranski naftovod (od 1991)