Jedinstvo, tvornica procesne opreme za prehrambenu i kemijsku industriju, osnovana 1946. sa sjedištem u Zagrebu. Proizvodnja je započela u prostoru nacionalizirane obrtničke kotlarske radionice u zagrebačkoj Ilici 152 s petnaestak radnika kvalificiranih za izradbu proizvoda od obojenih metala. Godine 1947. servisni odjel i proizvodnja (vinogradarske prskalice, cisterne, rakijski kotlovi, kuhinje, vakuumski isparivači, pokretne pekare za vojne potrebe) preseljeni su u dograđeno i prilagođeno skladište u Remetincu. Postrojenje je djelomično osuvremenjeno alatnim strojevima, strojevima za oblikovanje lima i aparatima za zavarivanje te različitim alatom nabavljenim iz ratnih reparacija. Tvornica je 1947. dobila metalske radnike dviju nacionaliziranih obrtničkih radionica pa je broj zaposlenika porastao na 90.







Kako je 1947. Jedinstvo bilo proglašeno državnim poduzećem od saveznoga značaja, uz odobrenje Ministarstva teške industrije FNRJ naručilo je strojeve iz inozemstva te je započelo izgradnju industrijskoga kompleksa u Jankomiru. Zbog ambicioznih rokova za pokretanje proizvodnje u novoj tvornici, pri izgradnji prvih tvorničkih objekata pomagale su omladinske brigade, pa je službeni naziv poduzeća do početka 1960-ih bio Omladinska tvornica Jedinstvo (OTJ). Redovita proizvodnja u dovršenoj glavnoj hali (s približno 500 zaposlenika) započela je potkraj 1948., a preostali objekti izgrađeni su tijekom sljedećih desetljeća. Isprva se proizvodio velik broj raznih proizvoda (200–250) uglavnom u malim serijama. Prioritetna proizvodnja obuhvaćala je narudžbe za JNA (pokretne kuhinje, pekare, praonice rublja, plutače za protuminske mreže i dr.), izradbu rudničkih žičara, uređaje za prehrambenu i kemijsku industriju, industriju cementa i papira, te za eksploataciju nafte. Kako je tvornici nedostajalo visokoobrazovanih kadrova i kvalificiranih radnika metalske struke, 1949. osnovana je industrijska škola. Sredinom 1950-ih stručno i kadrovski ojačan je Projektno-konstrukcijski ured u kojem je tada radilo pedesetak inženjera i tehničara.

Zbog smanjene potražnje za proizvodima Jedinstva, nakon 1952. proizvodnja se morala preustrojiti. Do sredine 1960-ih proizvodni program bio je usmjeren na razvoj tehnoloških i konstrukcijskih rješenja za proizvodnju postrojenja za preradbu i konzerviranje voća i povrća, postrojenja za preradbu ribe, mljekare, uljare, špiritane, klaonice, šećerane, pivovare, postrojenja za farmaceutsku industriju, industriju boja i lakova, industriju građevnoga materijala, ferolegura, umjetnih smola, oprema za cementare i rafinerije nafte te praonice rublja, a dio inovacija je patentiran (npr. postupak za cirkulacijsko isparavanje soka i pripadajuću isparnu stanicu koja se rabila u procesu preradbe rajčice). Poduzeće se usporedno s preusmjeravanjem proizvodnje pokušalo probiti i na inozemna tržišta. Tako je 1956–57. u SSSR izvezlo 12 linija za preradbu rajčica, a u Italiju 1959. uređaje i licence za tehnologiju preradbe rajčica. Početkom 1960-ih izvoz procesne opreme (automatske i kontinuirane linije za preradbu rajčica, uređaji za ekstrakciju i koncentraciju arome voćnih sokova, isparne stanice) obuhvaćao je 20–30% ukupne proizvodnje, a početkom 1970-ih Jedinstvo je izvozilo u većinu europskih zemalja, SAD te na tržišta južnoameričkih, azijskih i afričkih zemalja. Zbog rasta udjela izvoza u ukupnoj proizvodnji te povećanja prodaje intelektualnih usluga temeljenih na vlastitim znanjima, tehnologijama i projektnim rješenjima, reorganizacijom 1968. osnovani su odjeli proizvodnje, inženjeringa, istraživačko-razvojnog instituta i zajedničkih poslova. Primjenom Zakona o udruženom radu poduzeće je 1976. reorganizirano u SOUR, a 1977. udružilo se sa zagrebačkim Institutom za procesnu tehniku (proizvodio pumpne agregate, volumetrijske i kinetičke pumpe), te 1978. s čakovečkim → Metalcem (sv. 1) (proizvodio male alatne strojeve). Usporedno s razvojem proizvodnje rastao je i broj zaposlenika (1965–75. od 950 do 1150).







Sredinom 1980-ih Jedinstvo je uglavnom proizvodilo postrojenja i opremu za prehrambenu industriju (postrojenja za preradbu voća i povrća, mlijeka, mesa, ribe, jaja, za proizvodnju bezalkoholnih pića, isparne stanice, stanice za pasterizaciju s pločastim izmjenjivačima, oprema za sušare, pivovare i šećerane), a manje opremu za kemijsku, petrokemijsku i farmaceutsku industriju. Od ukupno 2500 zaposlenika SOUR-a Jedinstvo, na razvoju i pripremi proizvodnje radilo je oko 300 inženjera strojarstva, tehnologa, konstruktora i tehničara. Do 1990. Jedinstvo je postalo jedno od najuspješnijih poduzeća u SFRJ. Poduzeće je prihode djelomično ulagalo u izgradnju novih objekata (hala strojne obradbe, nova hala za montažu) te u nabavu različitih specijalnih i visokoproduktivnih strojeva. Iako je proizvodnja djelomično modernizirana pa se nastavio izvoz (sredinom 1980-ih 70–80% ukupnih prihoda) u SSSR, zemlje istočne Europe, Bliskoga istoka, Afrike i Azije, tvornica nije bila konkurentna na zapadnoeuropskim tržištima jer joj poslovanje nije bilo dovoljno učinkovito – proizvodni je pogon zastario, a proizvodni je asortiman bio preširok.

Nakon raspada SSSR-a početkom 1990-ih i smanjenja narudžbi te drugih otegotnih uvjeta poslovanja (carinskih ograničenja, otežane naplate isporučenih dobara i razdvajanje od čakovečkog Metalca sredinom 1990) Jedinstvo je poslovalo sa sve više poteškoća. Pretvorbu u dioničko društvo (1992) i privatizaciju vlasništva (1998–2000) pratio je smanjeni opseg posla i drastično smanjenje broja zaposlenika. Nakon što su u pogone Jedinstva tijekom 1995. useljeni oprema i djelatnici Ministarstva obrane RH dio njegova zemljišta, nekretnina i opreme prenesen je na RH, a dio je prodan (1996–2002) ili je pripao vjerovnicima. Nakon stečajnoga postupka (2002) u preostalom je dijelu proizvodnih pogona u Jankomiru 2005. s poslovanjem započelo poduzeće Jedinstvo – Novo d. o. o. koje proizvodi strojeve za industriju hrane, pića i duhana (2020. imalo je desetak zaposlenika).