Lovrić, Josip (Dubrovnik, 3. VIII. 1928 – Dubrovnik, 26. XI. 2012), brodograđevni inženjer, pomorski pisac.

Diplomirao je 1952. na brodograđevnom odjelu Tehničkog fakulteta (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje) u Zagrebu te doktorirao 1980. disertacijom Optimalizacija osnivanja i korištenja broda primjenom analize pouzdanosti brodskih sustava (mentor A. Bosnić). Bio je referent u Generalnoj direkciji pomorskih brodogradilišta (1952–53), šef pogona u Brodogradilištu Viktor Lenac (1954–56) u Rijeci, strojarski pripravnik na prekooceanskom teretnom parobrodu Banija (1956), vještak međunarodnoga registra brodova Bureau Veritas iz Pariza sa sjedištem u Rijeci (1957–70), potom tehnički direktor brodarskoga poduzeća Atlantska plovidba, a 1971–87. predavač na Višoj pomorskoj školi u Dubrovniku (od 1987. Pomorski fakultet, od 1996. Veleučilište u Dubrovniku, od 2003. → Sveučilište u Dubrovniku).

Na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku bio je redoviti profesor od 1987., dekan (1987–90. i 1992–97). Bio je rektor Sveučilišta u Splitu (1990–92) i Veleučilišta u Dubrovniku 1997. Godine 1998. dodijeljeno mu je počasno zvanje professor emeritus Veleučilišta u Dubrovniku, gdje je kao glavni istraživač na multidisciplinarnom znanstvenoistraživačkom projektu obradbe brodskoga vodenog balasta novu izumljenu metodu zaštitio međunarodnim patentom u ime Veleučilišta. Autor je monografije Osnove brodske terotehnologije (1989). Bavio se i književnošću, objavljivao je pjesme i drame. Od 1979. do smrti bio je glavni urednik časopisa → Naše more. Bio je član i jedan od osnivača HATZ-a u Zagrebu te član francuske Académie Européenne u Parizu.